Zašto živjeti svoje snove bez obzira što drugi mislili o tome?

Život je samo jedan. (Eto, ne vjerujem u reinkarnaciju!)

Što je ono što sputava nas ljude da živimo najbolju verziju svojeg života?

Često, mišljenje drugih ljudi.

Sumnje i strahovi koji se gomilaju unutar nas samih. Sumnje koje kažu:” Tvoji snovi nisu vrijedni, tvoje ideje su beskorisne”.

Ponekad život izgleda poput kružnice , u kojoj je mačka, koja je samu sebe lovi za rep. Vrti se i vrti i nikako ne uspjeva izaći iz kruga u koji je sama sebe zarobila.

Sljedeće su negativnosti koje neprestano slušamo. Da bismo se izborili za ono što uistinu jesmo treba često ići protiv struje rijeke koja nosi sve pred sobom. Ni to nije sasvim lako.

Sve je loše.

Ništa ne valja.

Uspijevaju samo oni koji kradu.

Vozi luksuzan automobil. Odakle mu novac?

Prevladavajuća društvena klima kaže da ne možeš živjeti bez oskudice jer to mogu samo oni koji kradu. Oni koji pošteno zarađuju svoj novac, koji se odriču mnogo čega da bi svojoj obitelji priuštili normalne stvari, ne postoje. Hrvatsko društvo dijeli se na kradljivce i siromašne. Između ne postoji ništa drugo.

Svađalačko raspoloženje često je zastupljeno na društvenim mrežama i u medijima. Zašto je onaj pjevač ispratio Vatrene? Ne biraju se riječi. Niti se prihvaća tolerancija. Jednostavno se traže razlozi za razdor i onda kada ih nema.

Da bi se ponekad sabrali i vratili sami sebi, potrebno je ponekad udaljiti se od medijske buke koja nam ponekad može biti izvorom nadahnuća, ali, najčešće, ovisno o tome što čitamo, spušta nas na dno i razočarava.

Ovog vikenda odmor sam provela  na granici Like, Korduna i Gorskog kotara. (???). U Lešću. Slučajno, ako slučajnosti uopće postoje. Suprotno od prevladavajućeg mišljenja da bih trebala biti uz more (inače, jako volim more i nisam šumski tip) i suprotno od pitanja:” Što ćeš tamo?”. Niti jedanput nisam otišla na Internet, niti čitala što kažu društvene mreže. Bio je to odmor u pravom smislu te riječi.

Često smo toliko zaglušeni bukom da nismo niti svjesni koliko nam je potreban duševni mir.

Domaća hrana, šum obližnjeg slapa, izvor čiste termalne vode bez klora, puno slovenskih turista koji su već otkrili ovaj biser usred šume, povoljne cijene i moje pitanje: “Zašto već nismo poput Švicarske?” Zemlja nam je puna nebrušenih dijamnata kojima nedostaje samo poliranje da bi zasjali punim sjajem.

Kako uspjeti u ovoj zemlji?

Nemoguće.

Teško.

Nikako.

To su najčešći odgovori.

Uspjet ćemo onda kada promijenimo mentalni sklop u glavi. Kada shvatimo da je jedina zarobljenost ona unutar nas samih.

Kada naučimo vjerovati u sebe i kada nam netko drugi prestane biti kriv za sve. I onda kada poštujemo tuđa mišljenja, ali slijedimo svoj put, onaj koji osjećamo kao najbolji za same sebe. Treba ići za svojim srcem. Zvuči kao otrcani kliše, ali on to nije. Imamo potpuno pravo na život koji nadilazi naše najdublje snove.

Ne radi se tu o laži savršenog života u kojima nema prepreka, ali prepreke ovdje služe za naš rast i nikada nas neće baciti toliko duboko da ne možemo izroniti i ponovno udahnuti život punim plućima.

Utopija.

Ne.

Vjera.

 

Naslovna slika: Pixabay

Fotografije prirode: rijeka Dobra, Lešće

 

K.P.

Social
  • 1
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments