Vođeni muzama, kroz slovenske gorice

Vikend proveden u Sloveniji, u Prlekiji, koja se nalazi na sjeveroistoku zemlje, između rijeke Drave i Mure, zbog svog zelenila i tišine pravi je odmor za dušu. Središte je grad Ljutomer, a naselje Jeruzalem je poznato po svojim prvoklasnim vinima.

Taj kraj ima u sebi nešto inspirativno za mnoge umjetnike pa smo se nakon ispijanja dobrih vina, zaputili u šetnju slovenskim goricama, prepuštajući muzama da nas vode. Naravno, to nije imalo nikakve veze s ciljem boravka, ali najbolje životne priče nastaju spontano, onda kada ih uopće ne očekujemo.

Kraj u kojem smo se našli, nadahnuo nas je da potražimo kuću Stanka Vraza (Jakoba Frassa) u Cerovcu koji se tu rodio 1810., a Hrvatima je najviše poznat zbog svoje ljubavne lirike, poglavito “Đulabija” koje je posvetio Ljubici Cantily, te poradi svog oduševljenja ilirskim pokretom.

 

 

Kako to obično biva kada krenete u potragu  za nečim, uključite u avanturu cijelo selo. Ispričavamo se bunovnom mladiću kojeg je jedna Riječanka probudila u rano subotnje jutro, tražeći informacije. Imamo poruku: “Nisi sanjao”.

Isprike dugujemo i srndaću koji se uspaničio gledajući zalutale spodobe kako se penju po brdu punom rosne trave, a zahvaljujemo i jednom biku, nadomak cilju, koji je mirno trpio fotografiranje.

 

 

U Spodnjem Krapju, gdje smo odsjeli, bili smo privremeni sustanari suvremenog slovenskog pisca Darka Žlebnika.

Za nas Hrvate koji nedovoljno poznajemo njegov opus, navest ćemo da je pisac trilera “Kdo je nasljednji” (Tko je sljedeći) u kojem gradi tezu o podrijetlu AIDS-a kao još jedne zavjere protiv čovječanstva. “Prešuštvo” (Preljub) je njegov psihološki roman, “Grozoviti doživljaji” (Strahovita iskustva) je autorov pogled na humor kroz zbirku kratkih priča, ” Njih gnade vrlaki” (Izvrsni zagonetnici) govori o stanju duha Slovenaca u vrijeme ključnih događaja slovenske neovisnosti. Objavio je i preko 300 kolumni u različitim novinama i časopisima.

Prije nekoliko godina pobjegle su mu sve muze za pisanje, ponestalo mu je inspiracije i tada mu je znanac iz Moskve savjetovao da počne raditi nešto što do tada nije radio i predložio mu je da to bude posao s ljudima. Tako je Darko Žlebnik postao taksist po ljubljanskim ulicama. Taksi je postao nepresušno vrelo likova i raznih karaktera; od krasnih ljudi do hohštaplera, od žena pred porodom do ambicioznih poduzetnika i nadmenih profesora kojima je bilo ispod časti razgovarati s običnim taksistom. Pogađate, Darko Žlebnik dobio svih devet muza, a ne samo onu jednu za kojom je krenuo u potragu.

U trenutku kad smo ga fotografirali Žlebnik se rekreirao u vrtu sadeći cvijeće, u pauzi pisanja svog novog romana “Gledaj da ne vidiš”. Svake noći, od tri do šest sati ujutro, stvara svoje djelo dok suseljani spavaju još u svojim toplim krevetima. Kako je znao da smo iz Rijeke, na oproštaju je rekao: ” Pozdravite mi Jadran, najljepše more na svijetu. Znate, ja sam puno u životu putovao, ali Jadransko more je najljepše.” Poklonio nam je i pastrnjak koji je sam zasadio u vrtu.

Gospodinu Žlebniku nismo ispričali kako smo pogriješili kuću i umjesto u njegov toalet koji nam je bio na raspolaganju, zamalo ušli u stranišče u susjednoj kući i kako smo se smijali zbog toga. Možda, nekom drugom prilikom jer smo se bojali da će tu nezgodnu “WC avanturu” uvrstiti u svoj roman. Nekako se i uklapa u tematiku kojom se trenutno bavi: “gledali smo, ali nismo vidjeli”.

 

 

Prekrasan sunčan dan omogućio nam je posjetiti i rodnu kuću dr. Frana Miklošiča slavenskog filologa te jednog od osnivača suvremene slavistike, u Radomerščaku kraj Ljutomera, ovaj put bili smo praćeni sigurnim vodstvom Laure i Kristijana.

 

Naposljetku, muze su nam dovele i amatersku glumicu Ljubu Erhatič koja se sprema za novu predstavu u Gledališkoj skupini Ivan Kaučič  Ljutomer. Ljuba pored svog svakodnevnog posla u komercijali, radost pronalazi na “daskama koje život znače”, ali i u svojoj unučici koja je očito nasljedila bakin talent briljirajući u vrtićkoj predstavi.

 

Za sve vas, bez obzira da li vas vode muze, želja za gutljajima dobrog vina ili za bijegom od svakodnevnog stresa, preporučamo ovaj kraj Slovenije zbog prekrasnih pejzaža i mira koji može podariti svojim gostima. Naravno, na raspolaganju vam je i golf teren, toplice, konjički klub, i brojni restorani u kojima možete kušati domaću hranu. Ne nedostaju ni trgovački centri i sve blagodati suvremene civilizacije.

Cijene su slične našima, a vinjeta za sedam dana za sve autoceste košta 15 eura.

 

 

K.P.

Social
  • 2
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments