Virtualno školovanje, u kućnim papučama? Da ili ne?

Čovjek je prije svega društveno biće. Ono što pamtimo kroz svoje obrazovanje jesu kvalitetni profesori koji su nam znali prenijeti znanje i koji su imali sposobnosti naučiti nas razmišljati, a ne samo ulijevati lijevkom tekućinu u praznu bocu, kako bi se popunila. Pamtimo one koji su u nama prepoznavali potencijale te ih izvlačili na svjetlost dana.


Nismo svi, stvoreni za sve.


Najvrednije što smo ponijeli iz svog školovanja, osim znanja, su prijateljstva. Neka od njih traju cijeli život. Neka su se pogubila na putu, ali pri ponovnom susretu, uvijek se prisjetimo kolega i brojnih humorističnih situacija, koje su nas pratile kroz školovanje. Maturalac, izleti, takmičenja, priredbe, sportske aktivnosti… Toliko toga.


Danas su mnoge stvari jednostavnije. Umjesto cijelog prijepodneva provedenog u biblioteci, kako bi se napisao seminarski rad, dovoljno je nekoliko klikova mišem. Copy-Paste.


Može li školovanje poći u nekom drugom smjeru? Pretvoriti se zauvijek u online nastavu? Pogotovo za studente i fakultete? Covid 19 je pokazao da je tako nešto moguće.


Mnogi mladi ljudi bi se čak obradovali takvom načinu studiranja. U papučama i trenirci do znanja. Virtualni profesori na ekranu. Nema jurnjave na fakultet, gužvanja u busu. Cijeli dan u vlastitoj sobi s gomilom sendviča, kokica i kavom. San snova.


Što bi studenti dobili?


Troškovi studentskih domova i podstanarskih soba ne bi postojali.
Moglo bi se studirati na bilo kojem fakultetu na svijetu ne izlazeći iz papuča.


Što bi se izgubilo?
Više nego što bi se dobilo.


Za psihičko zdravlje iznimno je važna interakcija s drugim ljudima. Depresija bi postala većini studenata svakodnevna pratiteljica.


Škole nemaju samo obrazovnu funkciju, važna je i odgojna komponenta, a ona bi sasvim nestala.


Informacije i znanje bi se moglo selekcionirati. Povlaštene informacije dobivali bi privilegirani studenti, oni koji su bogati i pripadaju elitnom dijelu čovječanstva.


Virtualni profesori ne bi smjeli izražavati vlastito mišljenje, kako bi studenti sklopili potpunu sliku o nekoj temi, nego bi govorili samo ono, što je trenutno prevladavajuća misao u stvarnosti.


Dominantna misao vladajuće elite bila bi lakše ukorijenjena, a svako odskakanje od zadanih obrazaca, uključivalo bi tipku “delete”.


Digitalizacija sama po sebi nije problem, ona postaje problem onda kada je smatramo jednako vrijednom stvarnom životu.


Vrelo internetskog znanja, koje samo po sebi nije loše, uvijek može biti dopuna, ali nikako jedini način obrazovanja. Osim ako cilj nije uništeni čovjek koji će nakon završenog online fakulteta još i raditi od kuće, u papučama.


Otuđeni čovjek, selekcioniranih informacija je čovjek kojim se lakše manipulira.

K.P.

Fotografije: Pixabay

Social
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments