Ulaganje u međuljudske odnose ili “Zoki, jesi li to ti?”

Ulaganje u međuljudske odnose je cjeloživotno poslanje. Ne postoji završetak poput onog: Pepeljuga i princ su se oženili i sve je sretno završilo. U ljudskom životu priča tek počinje. Odnos među ljudima je puno složeniji od plošne priče iz bajke.

Bračni život traži neprestanu izgradnju, toleranciju i kompromise.

Tako i svi naši drugi odnosi traže davanja, bili oni prijateljski, obiteljski, rodbinski, poslovni…

Prava prijateljstva su danas rijetka i stoga  vrlo dragocjena.

Kroz naš život prolazi mnogo ljudi. Za neke od njih mislimo da će biti naši cjeloživotni suputnici. Smatramo da je ono što smo zajedno proživjeli, dovoljna spona koja će nas povezivati u sve dane našeg života. No, onda, starenjem shvatimo da s osobom koja nam je nekoć bila draga, više nemamo ništa zajedničko, osim tog prvog trenutka u kojem smo osjetili zadovoljstvo što smo se susreli i otišli na kavu. Izrasli smo u potpuno različite osobe. Naši stavovi prema životu,  naše filozofije i životne perspektive više nemaju dodirnu točku, osim : “Sjećaš se onog kada smo…”.

Uvijek pripit prijatelj iz mladosti koji je djelovao zabavno, postao je ono što bi Tin Ujević nazvao “pilac”. Drugi prijatelj je postao karijerista i to mu je životna orijentacija. Za smrtnike više nema vremena jer je rasprodan brojnim sastancima, društvenim obvezama i razvijanjem vlastite važnosti. Od nekih  nas odvoji odlazak u neki drugi grad ili zemlju, mada ni to ne bi trebala biti prepreka u doba suvremenih komunikacijskih sredstava. Često nas od bliskih ljudi razdvoji i njihov bračni krah, jer počinju stvarati novi život ili imaju novog bračnog partnera koji nema želju dijeliti stara prijateljstva svog supružnika. Naravno, postoje i drugi primjeri, u kojem sve navedeno, nije bilo razlog za prekid prijateljstva.

S druge strane, imali smo i one koji su nam dugo bili bitni, ali su s vremenom ti odnosi zahladnjeli jer ih nismo  podgrijavali. Više nismo imali vremena jedni za druge, vodeći neke svoje životne bitke. Prestali smo se nazivati, prestali čestitati rođendane, prestali se posjećivati ili nalaziti se na kavama.

Postoje i ona “prijateljstva” u kojima se starog prijatelja sjetimo kad nešto trebamo : “Čekaj, Zoki radi tamo, idem ga nazvati”.

Jesi li ti to Zoki? Pa, gdje si kućo stara? Ovdje Kiki.

Koji Kiki?

Kako to misliš, koji Kiki? Zar se ne sjećaš? Zajedno smo barili onu plavušu iz Ekonomske? Ima otad bome tricet godina.

To mi je žena.

Joj, oprosti, no znaš imam jedan problem pa sam mislio, Zoki radi tamo pa nam može pomoći…

 

Rodbinski odnosi su također samosvojna priča koja zahtjeva diplomatske sposobnosti jednog političara.

Potrebno je često podvući razliku između onog dobrohotnog i ljubaznog poštovanja i uvlačenja u obiteljske intrige u kojima saznajemo cijelu genezu narušenih odnosa i zamjerki koje netko ima protiv onog drugog.

Često se polaže i rođačko pravo koje je tu automatski zato što u našim žilama teče ista krv. O odnosima koji se trebaju izgrađivati nitko ne govori, sve se samo po sebi podrazumijeva. To što nam je “tetkina tetka”, nepoznatija od prodavačice u obližnjem kiosku, manje je važno.

Poslovni odnosi rijetko postaju prava prijateljstva. No, ako to jest tako, što je jako lijepo, trebamo paziti da odvojimo sebe kao privatne osobe od one poslovne koja uvijek treba biti profesionalna.

Također, onaj ogovarajući dio osobnosti treba ostaviti kod kuće, jer dobre odnose moguće je izgrađivati samo međusobnim uvažavanjem.

Zar mislimo da ako smo nekoga ogovarali, on to neće saznati? Sjetimo se Drage Gervaisa i njegove legendarne pjesmice “Tri nonice” tekst.  Ogovaranje će narušiti međusobni odnos poštovanja, ali i u tom slučaju, diplomatske sposobnosti bit će od presudnog značaja.

 

Međuljudske odnose treba stalno izgrađivati i truditi se oko njih. Naravno, ako druga strana pokaže želju, jer odnos uključuje dvije strane. Ako nešto nije u redu, odgovor je jednostavan: nismo pokazivali dobru volju da odnos izgrađujemo cijeli život, a ne samo prema potrebi. Raditi na dobrim međuljudskim odnosima je Sizifov posao, ali ako kamen doguramo do vrha, tada ćemo imati nešto uistinu vrijedno, što nikakva blaga ovoga svijeta neće moći zamijeniti.

K.P.

Social
  • 1
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments