Tko sam- kada odložim vlastitu masku?

Ponekad smo u životu jako ambiciozni pa gazeći preko svih prepreka, nesmiljeno hrlimo svom cilju. Nekada smo smireni poput snažnog hrasta u šumi oko kojeg bjesni oluja, a on nije niti pomakao granu. Suprotno tome, poneki od nas su ljuti poput zmija otrovnica kada im se približi nešto što procjenjuju opasnim. Drugi su pak humanitarci koji s velikim žarom sudjeluju u raznim akcijama i nesebično dijele sve oko sebe.

Jesu li baš uvijek, naši motivi istinski  pravični i dobrohotno usmjereni?

Odgovor će moći dati svaki čovjek sam za sebe, tek u tišini vlastite nutrine. Što je ono istinsko u nama što nas pokreće i motivira? Naši lažni profili nerijetko su samo gluma na pozornici života.

Ponekad pretjeranu ambicioznost u životu, skrivi nečija, naizgled, banalna rečenica. Može biti roditeljska, profesorska, partnerska, susjedska… „Od tebe neće biti ništa!“ ili „ Kolega od vas nikada liječnika, političara, profesora, znanstvenika…“.

Tada pogođena osoba potroši cijeli svoj životni vijek oko te jedne nesmotrene i glupe rečenice. Upire se velikom žestinom da dokaže neistinu. I uspijeva. Na velevažnom je mjestu i dok bljeskaju foto aparati, nada se, makar i na nesvjesnoj razini, da je onaj „krivoizražavajući“ čovjek otvorio novinu ili upalio televizor.

Gubitak privilegirane pozicije za takvog čovjeka je užasan pad. Identifikacija samoga sebe sa vlastitim tronom i pozicijom, koja ga često mrvi, ali mu i daje osjećaj moći, je neprocjenjiva.

Takvu osobnost otkrivaju rečenice tipa: „Ušlo mi je pod kožu, ne mogu niti zamisliti sebe na nekom drugom mjestu.“ Ili prevedeno: „Pad moje pozicije, zapravo je moj vlastiti pad“. Prebacivanje s konja na magarca je ravno katapultiranju na neki od Saturnova šezdeset i dva mjeseca.

 

Smirenost u raznim životnim situacijama također se procjenjuje dobrom osobinom. U svakom slučaju, flegmatike je lakše trpjeti oko sebe, nego kolerične tipove koji samo podižu buku.

No, i smirenost može pri pogledu u vlastito ogledalo, imati svoje naličje. Smiren sam zato što uopće nemam empatije za druge ljude, zapravo drugi ljudi me ne dodiruju. Zašto bih uopće bio uvučen u nečiju priču kada me ona ne zanima?

Mogu i glumiti smirenost. Okolina mi se divi, ali ja sam samo izvrstan glumac. Porast krvnog tlaka i lagane omaglice, ionako nisu za javnost.

Humanitarni rad, također, može imati razne motive. Pomagat ću zato da svi vide kakva sam ja ljudina. Baš me briga u konačnici za ljude, ali lijepo je na taj način se istaknuti.

 

Kada navečer, prije spavanja, skinem krinku i pogledamo se u životno ogledalo, duboko u sebi znat ću odgovor na pitanje: Tko sam kada odložim vlastitu masku? Da li bih sasvim ogoljen, uspio preživjeti bez nje?

 

K.P.

Fotografije: Pixabay

Social
  • 1
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments