Svjetska resocijalizacija čovječanstva?

Društvu je stalo da se pojedinac, koji je iz nekog razloga završio na margini, ponovno uključi u suživot zajednice. Resocijalizacija je proces koji traži da se osoba ponovno reintegrira u društvo. Primjerice, zatvorenici.


No, je li moguća velika, svjetska resocijalizacija čovječanstva? Neka vrsta tretmana u kojoj bi svaki pojedinac bio u nevidljivom kavezu u kojem bi se procjenjivalo njegovo ponašanje. Nagrađivanje pozitivnog ponašanja, a kažnjavanje neprimjerenih oblika ponašanja.


Čini se da je tako nešto već započelo, onog trenutka, kada je Kina isplanirala uvesti društveni kredit (Social Credit System) i bizarno bodovanje pojedinca s obzirom na način ponašanja. Kako pišu mediji, plan bi se mogao implementirati do kraja 2020. godine na nacionalnoj razini, odnosno ove godine se namjerava standardizirati procjena ekonomskog i društvenog ugleda građana i poduzeća ili “Socijalni kredit”. Pilot program je započeo 2014. godine. Za tu svrhu namijenjeno je instaliranje 200 milijuna nadzornih kamera, a do 2022. godine bit će ih 600 milijuna. Većina će biti opremljena softverom koji ima mogućnost prepoznavanja lica, ali razvijaju i prepoznavanja čovjeka na osnovu načina kretanja ili tjelesne građe. Sustav je digitalan a prikuplja sve moguće podatke o pojedincu: tko je on, gdje se kreće, što govori, što objavljuje na internetu, o čemu razgovara na mobitelu. Stanovnici se razvrstavaju u tri kategorije: pouzdan, prosječan i nepouzdan. Primjerice, ako kupujete prevelike količine alkohola to bi moglo sugerirati da ste pijanac. Iliti „pilac“ kako bi rekao veliki Tin Ujević. Kršite li prometna pravila, slušate preglasno glazbu, nepravilno razvrstavate otpad, mogli biste gubiti bodove. Vratiti ih možete kupovinom sadnica biljaka, darivanjem krvi, volontiranjem i slično, jer ćete tako dokazati da ste društveno odgovoran pojedinac. Grijesi mogu biti i drugačijih vrsta: razmišljanje koje nije u skladu s ideologijom, putovanje na studij u inozemstvo, obiteljska povezanost s političkim oponentom i sl. Navodno, negativni bodovi bi mogli biti i nasljedni. Na sumnjive pojedince reagira policija, a provjerava se da li mobitel posjeduje obaveznu državnu aplikaciju JingWang Weishi.
Pametni telefoni Kineza imat će aplikacije koje će dodatno poboljšavati sustave praćenja uvidom u školske ocjene, medicinske kartone, porezne kartice i tome sl.
Drugim riječima, svaki pojedinac imat će vlastiti dosje koji će mu otežati ili olakšati život.
Aha, želiš kredit? Da vidimo tko si i što si? Kupuješ avionsku kartu? Tu smo te čekali. Da vidimo kakva ti je reputacija.
Povlastice nose bolje poslove, upis u kvalitetnije škole za djecu, krediti su povoljniji i sl. Što nosi etiketa „nepouzdan“ možemo samo zamisliti.

Osobni podaci ljudi s crne liste, javno su vidljivi na mjestima poput kina i autobusnih stanica.

Kineski primjer može nam zorno prikazati u kakvom svijetu nikako ne bismo smjeli živjeti i na što moramo odmah reagirati pa i onda kada nam neke stvari koje slušamo u svojoj svakodnevici, ne zvuče toliko dramatično.


Samo korak po korak i vrlo brzo možemo doći do toga da nam nadzor nadvlada slobodu, a cenzura istinu i da odjednom, završimo u nevidljivoj krletki u kojoj će nam algoritmi određivati sudbinu.


Naravno, mi nismo Kina. Ovo je Europa. Jasno je da nas se prati, ali samo ako smo nekome zanimljivi. Kada tražimo nove cipele, Internet će nas obasipati reklamama štiklica i tenisica. Iz svakog kuta ekrana, izvirivat će samo obuća. To je zbog toga, kako bismo znali, da nas Veliki Brat voli i misli na nas. Vlast će nas pratiti, samo ako smo sumnjivi ili nepoćudni. Na poslu će nas pratiti prema potrebi. (U istiniti svijet domaće bizarnosti, spada i jedan nadređeni koji je želio znati koliko dugo mu se djelatnici zadržavaju u toaletu pa je dio radnog vremena proveo proučavajući ulaznost i izlaznost). Pratit će nas i na društvenim mrežama, koliko mi to dozvolimo ili onoliko koliko to ne znamo.
Ali na sreću, to još uvijek nije prava digitalna dikatatura u kakvoj bi se, eventualno, u budućnosti mogli naći.


Vremena pandemija i epidemija, idealna su za uvođenje kontrole na mala vrata. Naravno, ne još uvijek, na kineski način. Ali aplikacije koje nas obavještavaju da je u našoj blizini netko tko ima korona virus, mirišu na tako nešto.

Hoće li nas uspjeti uvjeriti da možemo živjeti normalno tek kada ih instaliramo?


Europske aplikacije će poštivati pravila o zaštiti osobnih podataka i tražit će se odobrenje ljudi za njihovo korištenje. Meni unatoč tome, aplikacija za praćenje naših kontakata, ne zvuči normalno. Ako vama to izgleda OK , slobodno je stavite u svoj mobitel.


Osobno bih instalirala samo aplikaciju koja bi mi pomogla pobjeći od ludosti vremena u kojem živimo. Ako netko izmisli takvu.

Ali svjesna sam da bi u tom slučaju samo trčala i trčala…

A tek aplikacija koja bi detektirala vlastitu ludost?

K.P.

Fotografije: Pixabay

Social
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments