Susret žičanih kolica

Tekst progovora o svijetu koji se u posljednja tri desetljeća dramatično promijenio. Kakva dobra nam je donijelo moderno vrijeme u kojem živimo, a gdje smo zakazali?

Posljednja tri desetljeća svijet je drastično promijenio svoj izgled. Čini nam se da su Facebook i Instagram s nama oduvijek, da nije postojalo vrijeme bez weba i iPod-ova. Neki banalniji primjeri također ne sežu daleko u prošlost. Ne pada nam uopće na pamet misao da kofera na kotačiće svojevremeno nije bilo, te da je trebala nadljudska snaga kako bi se unijela dva poveća komada prtljage u  vlak.

Postojali su i nosači kofera, tzv “dinstmani”. To su bili  javni služitelji u gradu koji su nosili prtljagu i manje terete. Nosači kofera bili su registrirani privatnici koji su imali drvena, velika kola s dva kotača, svaka kola imala su oznaku, a nosače se prepoznavalo po šiltericama na glavi na kojima je ispisan broj.

Kada je izumljen Facebook? Ovu internetsku društvenu mrežu osnovao je Mark Zuckerberg, bivši student Harvarda, 2004. godine.

Instagram je pokrenut na iOS uređajima 2010. godine, a aplikaciju su osmislili Kevin Systrom i Mike Krieger 2012.g.

Prva web stranica napisana je 1989.godine, a napisao ju je Tim Bernes-Lee, britanski fizičar u CERN-u, a stranica se sastojala od nekoliko kratkih definicija vezanih uz World Wide Web.

Prvi iPod (dlanovni medijski uređaj), izašao je na tržište 2001. godine, razvila ga je američka tvrtka Apple Computer.

Kofer na kotačiće (Rollaboard), ušao je skromno u uporabu 1990. g. kada je pilot Bob Plath promijenio način putovanja vidjevši kako se putnici bore sa svojom prtljagom. Zbog novog načina prenošenja prtljage avio – kompanije su promijenile dizajne svojih aviona.

Izvrtimo li ove nasumično ispisane godine, shvatit ćemo da se svijet drastično promijenio u posljednja tri desetljeća. Najbolji primjer predstavljaju informacijske tehnologije, ali promjene su zahvatile na ovaj ili onaj način sve pore društva.

Što smo dobili životom u ovim iznimnim vremenima, a što smo izgubili?

Uštedjeli smo puno na vremenu. Poruke stižu u nekoliko sekundi do najudaljenijih gradova u svijetu. Poslove obavljamo šaljući mailove dok čekamo u staromodnim redovima s brojem u ruci. Dogovaramo poslovne sastanke, odgovaramo na upite klijenata ne stajući, brzajući kroz grad. Skype nam omogućava razgovore sa suradnicima diljem svijeta.

Ali, unatoč tome, sve manje imamo vremena i sve manje živaca za čekanje.

Mnoge stvari su nam dostupnije. Mi Riječani, ali i ljudi diljem lijepe naše, pa i šire od toga, nekada smo “hodočastili” u Trst. Traperice, odjeća i obuća bile su nam “Made in Italy”. Nutella, mortadela, kava “Lavazza”, pašta, bile su sastavni dio naših torbi i brojnih plastičnih vrećica.

Potom je jeftinija kineska radna snaga preuzela izradu modne odjeće, mnoge talijanske tekstilne tvornice su zatvorene, svijet je postao globalno selo u kojem ne moramo juriti po susjednim zemljama da bismo imali željeni brend. Mnoge stvari postale su jeftinije i dostupnije širim masama.

Uživamo li u sve većem broju stvari koje posjedujemo?

Koliko?

Dan, dva, pet…?

Volimo gledati humoristične serije i sve ih je više. Tzv. sitcomi, televizijske serije s malim brojem likova, statičnim mjestom radnje i nasnimljenim smijehom omiljeni su žanrovi. Imate li svoju seriju? “Seinfeld”, “Dadilja”, “Svi vole Raymonda”…? Moj  trenutni odabir je “Teorija velikog praska”. Cijenimo dobar humor, volimo se nasmijati, ali smijeh u radnim sredinama i smijeh oko nas sve je rjeđi. Češće nam izleti pokoja psovka. Pretvorili smo se u ozbiljne biznismene s aktovkom u ruci i namrgođenim pogledom. Posao nije više igra nego nekakav turoban paralelni svemir.

Obožavamo humor, ali sve više posežemo za lijekovima protiv depresije ili sredstvima ovisnosti.

Studirali smo, učili. Izabrali profesije koje se nazivaju pozivom. Odgojiteljske, učiteljske i njima slične. Suočavamo se s generacijama koje žive u promijenjenim tehnološkim vremenima, generacijama koje znaju koja su njihova prava i buntovno i opravdano ih traže. Međutim, mnogi od njih još nisu naučili odgovore na pitanja: što je uistinu sloboda, što su obveze i koje su prave životne vrijednosti jer im šira društvena slika daje proturječne odgovore. Ljudi koji im moraju ukazati na smisao postavljanja pravih životnih pitanja i davati odgovore su potplaćeni i nedovoljno vrednovani.

Obrazovaniji smo, ali ne nužno i mudriji.

Tisuće puta više zarađuju celebrityi za koje često ne znamo čime se bave ili neke druge struke poput sportaša, pjevača i sl. od onih koji trebaju dati smisao svijetu u kojem je novac mjerilo svake vrijednosti.

Poljoprivreda je znatno napredovala od vremena pluga i motike. Više zemljišta se može obraditi u znatno kraćem vremenu. Postoje brojne aplikacije koje olakšavaju rad poljoprivrednika; od onih koje uče o održivom razvoju, hortikulturi i slično, aplikacija za razne poljoprivredne izračune, uputa za organski uzgoj biljaka do onih koje povezuju poljoprivrednike diljem svijeta. Kvaliteta hrane nam je unatoč svemu sve upitnija. Profit je opet umiješao svoje prste. Uvozimo smeće puno štetnih tvari i pakiramo tuđe proizvode u naš vrećice jer smo svjesni da kupac cijeni domaće proizvode. Predano jedemo “zdravu hranu”, premda više nitko ne zna postoji li uopće?

Brza hrana je ukusna, ali troši našu životnu energiju. Postajemo bolesni od hrane koja ne sadrži više ni vitamine ni minerale koji su nam neophodni. Dio čovječanstva je gladan, dio pati od pretilosti.

Volimo šund literaturu. Masovna kultura nam omogućuje da se ljudima ne daje više  ono što je dobro i vrijedno, cilj je prodati robu. Žuta štampa, senzacionalizam i sapunice te ispiranje mozga dio su naše svakodnevice. Informacija je toliko da ih je teško procesuirati.

Informacija je nadređena komunikaciji.

Popravili smo dužinu života. Doživjeti osamdesetu više nije rijetkost, a porastao je i broj stogodišnjaka. Životni vijek Rimljanina u vrijeme Rimskog carstva bio je oko 25 godina. U 18. stoljeću živjelo se u prosjeku trideset godina. Porast životnog vijeka možemo zahvaliti velikom napretku medicine. (Sjetimo se, ljudski genom je mapiran 1990, a 2003. je otkriveno da ljudi imaju  23 688 gena.) Naravno, još veći napredak na tom polju tek će uslijediti.

Istovremeno, povećava se broj starih ljudi. Dok su u prošlosti stari ljudi bili cijenjeni i poštovani dio zajednice, danas su osuđeni na  “građansku ili civilnu smrt” prije nego što stvarno umru. Domovi za starije osobe su prenapučeni, a užurbano i neosjetljivo društvo te vlastita obitelj nemaju više vremena za brigu o njima.

Potrošačko društvo dovelo je do toga da se središte našeg društvenog života odvija u trgovačkim centrima. Tamo susrećemo ljude koje odavno nismo vidjeli dok jurimo za proizvodima na akciji.  Žičana kolica susreću se sa drugim žičanim kolicima. Kafići se također nalaze u trgovačkim centrima kako bi se mogli odmoriti nakon poludnevne potrage za modernim cipelama.

Prodaja i kupovina su u središtu naših modernih života. Jureći za stvarima često ignoriramo boravak u prirodi i stvarna druženja.

Naravno, niz bi se mogao nastaviti. Suvremeni život postavlja pred nas puno paradoksa. S jedne strane nam daje, s druge uzima. Na ljudima je da sagledaju sve aspekte stvarnosti koja nas okružuje i koja nije nužno loša, ali stavlja pred nas pitanja na koja moramo pronaći prave odgovore. Najgore bi bilo sva pitanja pomesti i baciti pod tepih, pa tko preživi, preživio je.

K.P.

Social
  • 2
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments