Stres nas svagdašnji-ima li nade za nas?

IMAM DOBRU VIJEST…

Postoji puno definicija stresa. Općenito bismo mogli reći da je to obrazac emocionalnih i fizičkih reakcija koji prati subjektivan osjećaj preopterećenosti i koje nastaju kao reakcija na određene događaje.

Što se događa s nama u stresnim situacijama? Srce nam počinje luđački lupati, ubrzano dišemo, sužavaju nam se krvne žile, oblijeva nas znoj…

Naš mozak pod stresom luči kortizol. U tom trenutku zakazuje nam čitav niz sustava kao što su primjerice, probavni sustav i imunološki sustav jer nam oni tada nisu potrebni. Ono što nam u takvom trenutku stradava je i logično i racionalno razmišljanje. I eto, objašnjenja za ono kada kažemo: ” Što je to sa mnom, u stresnoj situaciji uopće ne postupam onako kako bih to inače činila?”.

O stresu je napisano mnogo toga i kada bismo sami sebi postavili pitanje: da li smo bili pod stresom u posljednjih nekoliko dana, vjerojatno bi odgovor bio potvrdan.

Uzročnici stresa u našoj današnjoj civilizaciji su toliko mnogobrojni da bi nam vjerojatno trebalo deset ovakvih tekstova da ih samo nabrojimo.

Postoje stresovi koji su naša reakcija na opasnost koja može biti stvarna ili očekivajuća. Ponekad sami sebi namećemo stres brinući se oko onih situacija na koje uopće nemamo utjecaja ili nam mozak režira najgore opcije nekog događaja. Okidači mogu doći iz obiteljskog okruženja, pritiska na poslu, prekomjernog rada, nesigurnosti radnog mjesta, neadekvatnih radnih uvjeta, odlaska u mirovinu, emocionalnog stresa uslijed smrti dragih osoba, ali stres mogu uzrokovati i lijepi događaji poput vjenčanja ili proslave rođendana. Uzrok može biti i loša komunikacija s okolinom i tome slično.

Ima li nade za nas, pogotovo za nas koji smo zbog poslova koje obavljamo izloženi ekstremnim količinama stresa? Do nedavno sam vjerovala da možemo samo ublažiti posljedice onog što nam stres čini tako da se relaksiramo u prirodi, opustimo, pravilno hranimo i povremeno pobjegnemo u mirniji život.

Ali evo imam dobru vijest za sve nas. Novija istraživanja pokazuju da je stres za nas pogibeljan samo onda kada doista mislimo da nas uništava ili drugim riječima: ne ubija ljude stres nego uvjerenje da je on štetan. Usadimo li u sebe misao da nam tijelo pomaže da se nosimo sa stresom, odnosno da su sve reakcije našeg tijela zapravo pozitivne pripreme koje nas suočavaju sa izazovima na najbolji mogući način, naše tijelo reagira više kao da je spremno na neki radostan događaj.

Dobra vijest za sve koji se bave pomagačkim profesijama, ali i za sve one koji pomažu obitelji, prijateljima ili zajednici; velika stresna situacija povećava rizik od smrti za 30%, ali, pazite sad (!!!), ljudi koji su proveli vrijeme brinući o drugima nisu imali povećanje rizika od smrti zbog stresa. Pomažući drugima, gradimo otpornost na stres.

Koji hormon nam pomaže u tome? Hormon oksitocin, “hranjivi hormon” koji nas ojačava, liječi i štiti od posljedica stresa.

Ako naš stres doživljavamo pozitivnim, mi stvaramo biologiju hrabrosti.

I još nešto! Ako smo u dilemi kakav životni stil odabrati: stresni ili ne- stresni posao, i ako se pitamo da li je uopće životna mudrost odabrati ovo drugo, odgovor glasi – zdravije je odabrati životni smisao nego izabrati izbjegavati u svom životu nelagodnost.

Ako ste i vi o stresu do sada razmišljali kao o vašem potencijalnom ubojici, pogledajte informacije koje nam donosi znanstvena psihologinja Kelly McGonigal: “How to make stress your friend” i uživajte oboružani novijim saznanjima u sretnijem životu.

K.P.

 

Social
  • 2
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments