Što će nam zdravlje ako izgubimo ljudskost?

Povijest pamti ljude koji su usprkos teškim vremenima i tragičnim situacijama zadržali ljudskost. One koji su pomagali gubavcima unatoč opasnosti da se sami zaraze, koji su spašavali ljude od plinskih komora ugrožavajući vlastiti život i one koji su u ratu, prema neprijatelju, uspjeli zadržati dozu suosjećanja. Takvih ljudi nije bilo puno, ali oni su držali jezičac na vagi, kako se ne bi potpuno pomaknuo na stranu zla.


Kakve to ima uopće veze s današnjom situacijom u kojoj zbog korone, (ovisno o trenutačnim političkim prilikama pa tek potom i zdravstvenim neprilikama), moramo držati socijalnu distancu, maskirati se ili ne maskirati, dezinficirati, ženiti se ili ne ženiti, družiti se pa se opet ne družiti…


Gdje smo mi kao ljudi u svemu tome? Jesmo li se pogubili? Je li zdravlje uistinu jedina vrijednost koju posjedujemo?
Jesmo li zaboravili na ljudskost i nije li baš vrijeme korone idealno vrijeme da preispitamo sami sebe?


Da li se u nam probudio Otto Flick iz Gestapa koji je u humorističnoj seriji „Alo, Alo“, vrebao neprijatelje?


A to su:

svi oni koji su zaboravili masku ili oni koji možda imaju problem s disanjem s tim pokrivalom na trideset stupnjeva celzijusovih. Ugroze. Bioteroristi. Potom, svi oni koji su nam se primaknuli bliže od dva metra. Svi oni koji nisu dezinficirali ruke u svih deset trgovina kroz koje su u kratkom vremenu prošli, nego su to učinili samo u osam. Svi oni koji su zakašljali od suhog zraka pod maskom, svi oni koji su šmrcnuli. Svi oni koji su nam se istinski obradovali i htjeli se rukovati s nama, a mi smo ih prostrijelili pogledom na način da nam sljedeće desetljeće sigurno neće prilaziti. Svi oni koji su se razboljeli od neke druge bolesti, koja nije korona, a mi smo ih u velikom luku preskočili posjetiti ili barem nazvati telefonom. Možda imaju karcinom, infarkt, moždani udar, možda su imali prometnu nesreću ili se ozlijedili, ali mila majko, što je to naspram korone? Ima li teže bolesti od nje? Vjerojatno nema.


Je li se probudio u nama onaj mali, zločesti čovjek koji jedva čeka da nekog stavi na red i koji u opsesivnoj brizi za vlastito zdravlje postaje nečovjek?


Reći ćete, evo je još jedna teoretičarka zavjere. Netočno.


Briga za vlastito ( i tuđe) zdravlje je važna, ali ljudskost je još važnija.


Ne zadržimo li je u nadolazećim vremenima, sami ćemo teško kroz život pa makar pucali od zdravlja i bili rumeni u licu poput crvene jabuke.

K.P.

Fotografije: Pixabay

Social
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments