Pazi što želiš


Puno smo godina živjeli luđačkim tempom života. Jurnjava na posao kako ne bi zakasnili. Razni stresovi na poslu. Trčanje na fakultet i polaganje ispita. Volontiranje. Skupljanje što više podataka za CV kako bismo bili konkuretniji na tržištu. Razmišljanje ostati ili otići? Trčanje po djecu u vrtić. Kuhanje ručka. Čišćenje. I još puno toga drugog.


Koliko puta smo poželjeli vrijeme za sebe?
Koliko puta smo maštali o sporijem tempu života u kojem bi mogli povući ručnu kočnicu?
Koliko puta smo razmišljali o tome da imamo vremena za svoju djecu? Da se možemo poigrati s njima, popričati i da sve ne bude u životu samo odrađivanje zadataka.
Koliko puta smo maštali da možemo porazgovarati sa svojim partnerom, a da to ne bude samo jurnjava kroz stan u kojoj treba odraditi sve ono što smo si u tom danu zacrtali?


„Pazi što želiš“, rekla bi narodna mudrost.


Što smo željeli to smo i dobili, na jedan jako čudan i zapravo za nas obične smrtnike, totalno nepredvidiv način. Možda je Bill Gates razmišljao o virusu koji bi mogao pokoriti svijet. Osobno ja nisam, a vjerujem da niste niti vi. Mislim da svojevremeno, nisam čak ni odgledala njegov TED govor do kraja (objavila sam ga na Facebooku), jer me tema o nekakvom virusu nije pretjerano zanimala.


I što sada?


Prvi put nakon puno godina sastale su se obitelji na malom prostoru. Školska djeca uz to moraju odrađivati zadaće koje im šalje neka „ virtualna“ učiteljica. Suprug se vrti po stanu, a na televiziji nedostaje nogomet. Bračne družice viču kako treba dodatno sterilizirati stan, kao da ga do sada nisu dovoljno čistile.


Izbačeni smo iz jurnjave u kojoj smo izgubili sami sebe.


Obitelji su ponovno na okupu, a nisu se stvarno vidjele godinama. I sada svi moraju funkcionirati na jedan nov način u kojem nema rođendaonica u koje se djeca barem dva puta tjedno razvoze, jer uvijek je nekome rođendan. (Kiki iz vrtića nas je pozvao pa moramo i mi njega). Nema posjeta. Prijatelji su poput nas zarobljeni u nekom svom svijetu. Svako malo tješimo se putem mobitela. Šaljemo si humoristične dosjetke kojima se od srca smijemo (jer ljudska mašta je bezgranična). U trgovinama moramo stajati dva metra udaljeni jedni od drugih i nastojimo kupovati samo onda kada baš moramo.

Kako se vi spremate za kupovinu?

Nema frizera, niti kozmetičara. Šišanje šiški izvodimo u kućnoj varijanti, a i bojanje kose.

Ima li ovakvih frizerskih salona?

Ispod maski koža lica postaje crvenija, a pokušajmo tek zamisliti kako ćemo izgledati kada zaprži sunce. Nokti sami od sebe pucaju od pretjeranog pranja ruku i uporabe dezinficijensa i raznih sredstava kojima steriliziramo sve što trebamo i ne trebamo. Nove cipele i neki novi odjevni predmeti čekat će neka druga vremena, osim ako ne riskiramo s kupovinom on line.
Na cijeni će, hoćeš, nećeš, biti prirodniji look.

🙁


Možda će nam sve ovo pomoći na jedan bizaran način da ponovno pronađemo sami sebe, a obitelji međusobno, ponovno, nakon puno neuspjelih pokušaja, uspostave neku novu, bolju komunikaciju.

Kada ovo prebrodimo 🙂


Možda nije svako zlo za zlo?
Ili ne mislite tako?

Social
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments