Oda riječkim ženama

Kada se govori o ženama našeg kraja svima su na pameti mlikarice žene koje su nosile teške, limene posude s poklopcem u naprtnjačama ili koševima te svako jutro, u cik zore, dostavljale  svježe mlijeko svojim sugrađanima. Mlikarice su simbol požrtvovnosti, ženske snage, volje i upornosti.

Bile su savijene pod težinom tereta, ali su ga desetljećima nosile predano, snažno i uporno, tiho i samozatajno; baš onako kako to samo žene mogu.

Ponekad se radilo o teretu teškom dvadeset kilograma, a pješačile su dnevno više od petnaest kilometara. Nije im smetala kiša, jarko sunce, niti  žestoka primorska bura.

Žene su nerijetko kroz povijest bile u zapećku, ali to ih nije omelo da nam pokažu svoju iznimnu snagu u svakodnevici i vremenu kojem su pripadale.

Zid našeg stana desetljećima krasi jedna naslijeđena slika, uokvirena srebrno-crno-crvenim okvirom čiji sam ženski potpis uspjela dešifrirati tek nakon nekoliko godina. Znala sam samo da se radi o  riječkoj slikarici. U odgonetanju,  pomogao mi je jedan novinski tekst. Slika prikazuje, Veprinac; akvarel pejzaž sa crkvenim zvonikom, krošnjama drveća i raspelom. Prevladavaju crveni, zeleni, plavi i žuti tonovi. Slikarica je Maria Arnold.

Maria Arnold je jedna od žena ovog našeg kraja koja zaslužuje da znamo više o njoj, kao i o ostalim zanimljivim i iznimnim ženama naše riječke povijesti.

Tko je bila Maria Arnold? Riječka slikarica koja izlaže na grupnim izložbama od 1924. do 1941. godine s riječkom avangardnom grupom u Rijeci, Trstu, Udinama, Genovi, Opatiji i Firenci. Živjela je s ocem Eugenijem Arnoldom i majkom Giovannom Padoani. 1949. je optirala za Italiju pa se o njenom daljnjem životu ništa ne zna.

Erna Toncinic bila je također jedna od riječkih slikarica i povjesničarka umjetnosti, divila se svom učitelju i kolegi Romolu Venucciju o kojem je objavila  monografiju. Svoj umjetnički rad izlagala je na tristotinjak izložbi, nagrađena brojnim priznanjima. Bila je svojim radom i pojavom sveprisutna u Rijeci, ali vrlo skromna pa nije voljela pretjerano isticanje u javnom prostoru grada.

O nekim ženama znamo nešto više: Karolina Belinić ili Karolina Riječka dobila je svoju kazališnu predstavu. Poput suvremene, nešto nježnije, Judite, šarmom i molbama, uspjela je odvratiti britanskog zapovjednika od razaranja i paleži voljenog grada.

Marija Krucifiksa Kozulić bila je redovnica, ali i učiteljica glazbe i poznavala je više jezika. Majka siročadi, siromašnih i napuštenih koja je brinula o djeci omogućujući im krov, zaklon, prehranu, odjeću, odgoj i obrazovanje. Primala je djecu bez obzira na vjeru i narodnost. Kada je umrla govorilo se: Umrla je Majka Rijeke, umrla je svetica.

Vanda Ekl, povjesničarka umjetnosti, imala je vrlo plodan život, četrnaest godina je provela kao suradnica Jadranskog instituta JAZU u Rijeci, bila je kustosica u Modernoj galeriji, ravnateljica Sveučilišne knjižnice, predavala na fakultetima, bavila se problemom riječke toponomastike, pisala tisuće kritika o suvremenoj umjetnosti i imala raznolike interese.

Gordana Bonetti, spikerica i voditeljica bila je riječka maturantica, a jedno je vrijeme radila i na Radio Rijeci. Nakon njene prerane smrti najboljim spikerima se dodjeljivala nagrada Gordana Bonetti.

Dunja Rihtman – Auguštin, etnologinja, živjela je na Pećinama, a rođena na Sušaku. Za svoj predani rad koji je nastavila u Zagrebu, dobila je i uglednu Herderovu nagradu. Autorica je brojnih knjiga, bila je profesorica na poslijediplomskom studiju etnologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavala je kao gostujuća profesorica na studiju u Sieni.

U riječkoj povijesti postojala je i žena koja je intrigirala svojom zlovoljom. Grofica Ana Nugent živjela je na Trsatu. Okretna i beskrupulozna, rasula je svoj imetak te je pri kraju života prosila po Sušaku i Rijeci. Ana Nugent bila je posljednja gospodarica Trsatske gradine, a engleski putopisac Edwards navodi za nju da je stara, siromašna i slijepa, ali je zadržala manire velike dame.

Neke od poznatih Riječanki, bile su naše suvremenice i dijelile su s nama šetnje Korzom. Na žalost, prerano su nas napustile: glumica Andrea Blagojević i novinarka Ingrid Žic.

U ovom tekstu nabrojila sam samo neke žene koje su obilježile našu povijest želeći odati počast svim ženama koje su doprinijele boljitku našeg kraja,  Često su radile vrijedno i samozatajno. Za mnoge od njih javnost nije čula ili su nepravedno pale u zaborav. Među njima su brojne liječnice, političarke, fotografkinje, glumice, pedagoginje, slikarice, književnice, koreografkinje, kemičarke, sopranistice, plivačice, glazbenice, arheologinje, povjesničarke umjetnosti, pjevačice, redovnice, aktivistkinje, etnologinje…

Želite li saznati tko su značajne žene našeg kraja uzmite u ruke knjižicu, informativnu publikaciju, Daine Glavočić: “Značajne žene Rijeke i okolice 19. i 20. stoljeća” čiji je nakladnik Centar za participaciju žena u društvenom životu, a tiskana je u Rijeci 2017. godine. Većina podataka o značajnim ženama preuzeta je iz navedene publikacije.

K.P.

Social
  • 2
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments