Možemo li manje brinuti, a više živjeti?

Većini ljudi dan započinje brigom, kako ću odraditi ovo ili kako ću učiniti ono? To mogu biti obične stvari, poput razmišljanja; što ću obući, hoću li zakasniti na autobus ili hoće li me majstor “preveslati”, do onih stvarno velikih briga koje su na vrhu ljestvice životnih poteškoća.
Popriličnu količinu briga, brinemo unaprijed. Mnoge brige brinemo godinama prije nego li one uopće dođu na red.
Nerijetko smo zabrinuti za ono što će tek biti, kakva li nam se budućnost sprema, hoćemo li znati i moći iznijeti sve ono što dolazi?
Ponekad nam se čini da smo u svakom trenutku “vidoviti Milan” te da precizno možemo znati kakve nas stvari očekuju. Kada bi to bila istina, slobodno bismo mogli napustiti svoje poslove i baviti se proricanjem. Jedna kugla, marama na glavi i procvjetali biznis.


Ako se ipak pokaže da smo s pravom brinuli, uz poteškoću, najčešće dolazi i neki manevarski prostor koji nam omogućuje, da je lakše iznesemo.
To može biti podrška naših bližnjih, realno sagledavanje situacije i traženje najboljeg rješenja unutar zadanih okolnosti, pregovori i dogovori (ako je problem moguće na taj način riješiti) ili poduzimanje akcije koja će nas izvući na površinu i pomoći nam prebroditi teško razdoblje.

Na sreću, većina onoga što slutimo, najčešće se pokaže neistinitim.
Nakon nekoliko godina, ipak shvatimo da je život izrežirao neki sasvim drugačiji scenarij.

Nepotrebnom brigom nosimo veći teret od onoga koji možemo podnijeti. Ili bolje rečeno, trebamo brinuti za ono što je danas, a sutra će se samo brinuti za sebe.

To ne znači biti pasivan, nego znači da u svakom danu imamo dovoljno izazova koje moramo rješavati, a sutrašnje izazove prepustiti ćemo danu koji dolazi.

Jedna izreka kaže: “Briga ne uspijeva odagnati tugu sutrašnjeg dana, već samo iscrpljuje snagu današnjeg dana.”

Neki autori kažu da pokušamo zamisliti u nekoj lošoj situaciji, najgori scenarij koja nam se u životu može dogoditi. Da li bismo primjerice, u situaciji kada nam je liječnik rekao da pred sobom imamo još mjesec dana života, razmišljali o padu na ispitu ili o puknutoj potpetici na cipeli?

Sveti Franjo Asirški je izrekao mudrost oko koje bismo se svi trebali zamisliti.

“Neka mi Gospodin podari smirenost da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti, hrabrost da promijenim stvari koje mogu promijeniti i mudrost da ih razlikujem.”

Imamo li mi u današnje vrijeme dovoljno mudrosti da razlikujemo ono što možemo promijeniti od onog što ne možemo?


Vjerojatno nam iste kronično nedostaje.


Nerijetko se do besvijesti trošimo na ono što ne možemo promijeniti, ali isto tako, za puno stvari pogrešno mislimo da ih nije moguće izmijeniti pa ne činimo ništa.

Zato je dar razlikovanja, uistinu velik dar. Rekla bih da ga samo rijetki imaju.

Također, sama naša civilizacija postala je anksiozna. Lista bi bila predugačka, kada bi sve brige koje danas imamo ovdje nabrojili.

Može li stanje anksioznosti postati prirodno stanje modernog čovjeka 21. stoljeća?

Čini se da je to itekako moguće. Hoće li u takvom tjeskobnom stanju biti umjetnost pronaći opuštanje i sreću? Moramo se potruditi oko toga. Prepuštanje razmišljanju o nadolazećim katastrofama, o čovječanstvu koje srlja u ponor vlastitih pogrešaka, ponekad nas može povući u bezdan depresije. Gledanje vijesti samo onoliko koliko je nužno, šetnja po svježem zraku, istraživanje mirnih kutaka lijepe naše, meditacija, čitanje dobrih knjiga i okruživanje ljudima i aktivnostima koje volimo, može znatno pomoći. Fizičko zdravlje je važno, ali i psihičko je jednako bitno jer čovjek nije samo tijelo nego i duh.

Možemo li danas vidjeti osmijeh na licima ljudi? Je li skriven iza maske?

Silnu energiju koju utrošimo na brige, mogli bi utrošiti na ljepše i pametnije stvari. O zdravstvenim problemima uzrokovanim pretjeranom brigom, da i ne govorimo. Bolesti srca, tlak, depresije…

Kakav stav zauzeti prema brigama?

Brige su proizvod našeg uma. Brige su, nerijetko i proizvod onoga čime hranimo svoj um.

Ako već ne možemo bez njih, ograničimo im vrijeme, npr. brinut ću od 17.00 -17.30 sati.
Možda treba promijeniti pogled i uočiti da se sve u životu događa s nekim razlogom. (Često ne možemo dokučiti razlog zbog čega se nešto događa pa nas i to krene brinuti 😊 ha, ha).
Moguće je brigu zamijeniti akcijom: nemam trenutno posao, ali potrudit ću se pronaći ga.
Ponekad se radije brinemo nego da krenemo rješavati probleme jedan po jedan. Probleme nije loše zapisati: sve: one banalne i one manje banalne.
Kada skinemo samo jedan s popisa već ćemo se osjećati bolje.


Poznat vam je Murphyjev zakon: “ Ako nešto može poći naopako, poći će naopako”.

Uistinu, postoje takvi dani, u kojima se pretvori u prah sve što dodirnemo.
Tada treba prespavati noć, po principu “jutro je uvijek pametnije od večeri” pa se odmah izjutra baciti na križanje stvari s popisa.
Dobro je s nekim podijeliti brige, osobito ako je naš sugovornik osoba od povjerenja. Ponekad nam netko može pomoći problem sagledati iz drugačijeg ugla i dati drugačiju perspektivu.

Što kada smo stvarno zaglavili i ne vidimo uopća svjetlo na kraju tunela?

U kršćanstvu postoji jedna predivna molitva koja glasi:

“Misli ti.”

Molitva potpunog predanja.

Isuse, ja sam sve već promislio i poduzeo, a ništa nisam riješio. Sada je na tebi red: “Misli ti”.

I to je to.

K.P.

Fotografije: “Pixabay”

Social
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments