Mašta može svašta (i ništa)

Stavljam kacigu, ulazim u bolid koji sjaji na suncu. Gas. Jurim poput Laude. Ne, Lauda. Jurim poput Masse. Ne, Massa. Bolje, vozim poput Hamiltona, on je imao više pobjeda u sezoni kada je FIA  2009. promijenila način bodovanja. Brojčanik se penje, jurim sto, dvjesto, tristo na sat. Zeleni me sustiže. O ne!!! Zeleni je odletio s piste. Žutom je pukla guma. Još malo i pobjeedaaaaaa! Pobijedio sam!!!

Adrenalin nam se povisio. Srce  jače tuče. Do druge utrke, popit ćemo jedan sok u kuhinji i malo se odmoriti u fotelji.

Svi imamo maštanja, težnje, želje, koje kanimo ostvariti ili još bolje zamišljamo kako ih ostvarujemo.

To ne moraju nužno biti snovi iz računalnih igrica. To mogu biti maštanja tipa- upravo sam se popela na Himalaju i sada gledam snježne vrhunce. Ili na pozornici sam poput Miše Kovača i samo jednim zamahom ruke bacam pun stadion ljudi u trans.

Ležati zavaljen u fotelji, a istovremeno se boriti s vijavicom i hrpom snijega na Himalaji ili igrati igricu na kompjuteru i pobjedonosno doći do cilja,  uz adrenalin koji raste bez kapi znoja, ljudska je privilegija. (Mada u isto nisam u potpunosti sigurna jer se i moj mačak trzao u snu i mljackao ustima, kao da je ulovio miša. Samo pretpostavljam da  nije maštao  dok je držao oči otvorene).

Miševi rastu umjesto lišća…

Mašta je ljudska snaga koja je omogućavala brojna znanstvena otkrića. Prije nego li su postali stvarnost, snovi su bili pokretači naše civilizacije i tehnološkog napretka. Maštati su voljeli i veliki znanstvenici poput Alberta Einsteina i Nikole Tesle. „Svi moji izumi su ispali točno onako kako sam ih zamislio“, izjavio je Tesla. „Mašta je mnogo važnija od znanja. Znanje je ograničeno. Mašta okružuje svijet“, rekao je Einstein.

Mašta je najvažnija. Ona predstavlja uvid u buduće životne ljepote.

“Mašta će nas često odvesti u svjetove koji nikada nisu postojali. Ali bez njih ne idemo nikamo”. K. Sagan

Mašta u životu može biti poticaj da se ostvari nezamislivo i da nas motivira, da to njeno neiscrpno vrelo znanja pretočimo u stvarnost.

Često u životu prvo o nečemu maštamo, a potom ostvarujemo.

Moramo li baš svaki san ostvariti? Na sreću, ne moramo. Mnogi od njih, nalaze se u našem umu i nikada neće biti ostvareni.

Zbog čega ipak ne ostvarujemo, sve ono o čemu sanjamo? Odgovor su nam dali neki od najpoznatijih pisaca:

1.”Nema ništa gorega od mašte bez ukusa.” (Goethe)

Sreća je da ne ostvarujemo sve svoje snove  jer bi svijet bio, ponekad, puno gore mjesto. Pretpostavljam da se slažete sa mnom, sada kada ste malo bolje prekopali po svojoj mašti i otkrili sve njene bizarnosti i neugodnosti.

Dobro, možda ipak ne bi trebala biti goruća…

2. „Upornost je posljednje utočište nemaštovitih.“ (Wilde)

Bez obzira jesmo li  nešto manje maštoviti ili nemaštoviti, često nam nedostaje upornosti kako bismo nešto proveli u djelo. Želimo nešto, a zapravo ne želimo, lakše nam je zamišljati rezultate bez uloženog truda- na Himalaji sam, a nisam se morao smrzavati, pobijedio sam u utrci ne riskirajući prevrtanje automobila. Sviđa nam se rezultat, ali ne i sam proces.

Ime mi je upornost

3. “Mašta nikada ne dovodi do razočaranja.” (Remarque)

Mnogi pjevači i iznimni bogataši- koji su si mogli ispuniti sve materijalne želje ovoga svijeta i ostvariti sve snove, nisu imali više što željeti i tragično su okončali svoj život.


Na vrhu svijeta…

Zato mašta može svašta (i ništa). Ovo ništa, često je na našu sreću, a da mi toga nismo niti svjesni.

K.P.

Fotografije: Pixabay

Social
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments