Kakvih deset dana!

Kakvih deset dana! Nad glavama nam je proletio meteor, kamenčić od pet i pol tona, korona je postala dio svakodnevice, a ne samo priča iz tamo neke daleke Kine, a granice pucaju od najezde migranata. Ovo su, za sada, samo sitna upozorenja  koja kažu da još postoji vrijeme da se trgnemo i napravimo veliki zaokret u načinima razmišljanja i svom odnosu prema jedinom svijetu koji imamo. Katastrofe kojima ćemo biti izloženi u budućnosti, a za koje ne treba biti veliki prorok da bi ih mogli naslutiti, bit će isključivo naša, ljudska pogreška.

Naš odnos prema prirodi je rušilački. Uništavamo sve što stignemo. Staništa životinja, šume, zagađujemo hranu koju jedemo, ratujemo s kratkotrajnim primirjima koja su tako daleko od trajnog svjetskog mira, radimo u tajnosti pokuse po laboratorijima koji u planu imaju navodno ljudsko dobro. Igramo se moralnim zakonima. U planu nam je čovjeka pretvoriti u kiborga. Možda  jednog dana uploadati njegov mozak u cloud. Zašto ne i  čipirati kako bi imali potpunu kontrolu nad njim, a sve pod krinkom dobra, napretka, suvremenosti ili zaštite. Istovremeno novac i moć su na najvećem pijedestalu vrijednosti.

Na Grenlandu je za to vrijeme, dok se mi “igramo moći”, osvanulo pravo proljeće s temperaturom većom od 20°C. Samo što nisu procvjetale ljubičice.

 Možda se problemi odnose na neku daleku budućnost? Možda su u igri teorije zavjere?

 Izmišljanja ili ne, već sada je vidljivo da nam je civilizacija okrenuta u pogrešnom smjeru i da posljedice  polako možemo naslućivati.

Trebamo samo razgrnuti koprenu kojom smo si zamutili vid.

Mnogi će reći: Zacrnila si svijet preko mjere. Ima i puno toga pozitivnog.

Ima.

Narod bi rekao:

“Svako zlo za neko dobro“. Pa evo onda i pozitive:

Očistio se zrak nad Kinom u kojoj su u gradovima stanovnici, zbog zagađenosti, nosili maske i prije korone i cijeli naš planet će bolje prodisati.

Shvatili smo da treba prati ruke i da nam djeca trebaju u školama imati sapun. Dobro je to spoznati u dvadeset i prvom stoljeću. Ne bude li iza ove svjetske pandemije i lokalne epidemije, koje još nitko ne zove tako, novca za školski sapun i papirnate ručnike, uvijek možemo upotrijebiti lug (smjesu pepela i vode). On je barem jeftin.

Dobro je što se više ne moramo cmakati i rukovati s onima koje baš ne ljubimo previše. Možemo se laktariti, nogariti, klimati glavom, stajati na jedan metar od njih.

Dobro je što imaginarni prijatelji na društvenim mrežama nisu uopće zarazni, njima možemo slati srčeka, lajkiće, smajliće, emotikone  do besvijesti.

Dobro je što se zafrkavamo i smijemo. Humor nikada nije veći nego u situacijama ugroze. Smijeh je lijek i pomaže imunološkom sustavu, a ljudska mašta je beskrajna.

Dobro je što su nam prostorije u kojima boravimo čišće nego ikada i što smo dobili upute za pranje ruku po toaletima. (Samo da ne postanemo opsesivno- kompulzivni).

I to smo naučili…

Dobro je što možemo svaki dan peći domaći, zdraviji kruh od zaliha brašna koje smo kupili.

Dobro je što zlo iznjedri ljude u koje možemo imati povjerenja- jer ako im sarajevska granata nije mogla ništa, znat će i način kako se izboriti s koronom.

Dobro je što smo iz svih situacija, koje nisu bile ni najmanje lake, uvijek izlazili kao pobjednici pa će i ovoga puta biti tako.

Dobro je što ćemo shvatiti kuda srljamo i povući na vrijeme ručnu.

 U ovo posljednje želim vjerovati, mada je povijest koja je učiteljica života, pokazala da ništa pametno nismo naučili. ( Sorry, ovo posljednje ne zvuči dobro, ali preskočite, ako vam je baš zasmetalo i moglo bi vam biti dodatni stresor).

K.P.

Fotografije: Pixabay

Social
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments