Je li neodgovoran seks uistinu prijetnja globalnoj ekonomiji?

Jedna od često citiranih rečenica iz biblijske Knjige Postanka glasi: „Plodite se i množite i napunite Zemlju…“. Rečenica ne glasi: „Plodite se i množite i onda kada napunite Zemlju, prestanite se razmnožavati“.


Koliko bi Zemlja mogla hraniti stanovnika kada bi bogatstvo bilo koliko-toliko pravilno raspoređeno?
Koji broj stanovnika zapravo može živjeti na Zemlji, odnosno koliko ljudi Zemlja može podnijeti?


To se pitanje postavljalo i u vrijeme Babilonaca ili Starih Kineza. Postavljali su ih demografi. 1891. godine smatralo se da na Zemlji može živjeti šest milijardi ljudi, 1925. osam. Procjene različitih znanstvenika su različite i okvirno se kreću između 4,9 i 137,5 milijardi ljudi.


Još važnije pitanje glasi? Tko su oni koji imaju pravo odrediti koliko stanovnika treba imati Zemlja? Odakle im moralno pravo na to? Tko ih je na to ovlastio?


Je li ih opunomoćila zabrinutost za budućnost čovječanstva, za povećanu emisiju ugljičnog dioksida, za efekt stakleničkih plinova u zraku, za zagađenje zraka ili vlastita pohlepa u kojoj se igranjem Boga određuje tko se smije, a tko ne smije razmnožavati?

Hoće li oni koji određuju koliko stanovnika treba imati Zemlja, odlučivati kako smanjiti broj istih?
Kako se to može učiniti?
Sterilizacijom.
Već viđeno.
Devedesetih godina prošlog stoljeća Svjetska zdravstvena organizacija pokrenula je kampanju cijepljenja protiv tetanusa, u kojoj je trebalo cijepiti milijune žena iz Nikaragve, Perua, Filipina.
Humano.
Zanimljivo je bilo da se cijepljenje odnosilo samo na žene. Da li su samo one izložene riziku tetanusa ili bi to trebali biti, ipak u većoj mjeri muškarci? Analizom se utvrdilo da je cjepivo sadržavalo iz nekog razloga hormon trudnoće korionski gonadotropin. Prije otkrića, već je cijepljeno tri milijuna Filipinki.

Kako se WHO opravdala? Pogađate. To su teorije zavjere.
Naravno, sve je opovrgnuto, pronađeni su razlozi zbog kojih to nije istina. Žene su cijepljene upravo radi rađanja i zaštite djeteta pri rađanju. Potrebno je dobiti pet cjepiva, a ne tri, koliko im je planirano dati, da bi se dobio učinak sterilizacije. Neke su žene rodile unatoč cjepivu.


Prislina sterilizacija žena odvijala se i u Peruu, iza toga nije stajala državna politika, nego se radilo o 272 000 izoliranih slučajeva, utvrdila je javna tužiteljica. Slična priča u Indiji.

U Keniji je sterilizirano milijun kenijskih žena i djevojčica itd. itd… Zapravo, moglo bi se o tom problemu pisati i istraživati ga naširoko.


„Treba spriječiti preveliki fertilitet žena“, reći ćete.
„Nema dovoljno hrane u svijetu. Ne treba stvarati još sirotinje“.
Logičan odgovor.
Kada ne bismo znali da se višak hrane baca, kako bi se zadržala odgovarajuća tržišna cijena.


Naravno, za sve nelogičnosti svijeta, krivac se zna. To je SEKS. Neodgovoran seks, koji je velika prijetnja globalnoj ekonomiji.


A sada idemo u totalnu teoriju zavjere… (nemojte poslije reći da vam nisam upozorila na to!) i proizvoljnu konstrukciju pa ćemo se upitati:
Je li sve to sa sterilizacijom žena dovoljno, kako bi se smanjio broj stanovnika na svijetu?
Nisu li problem i stariji ljudi?
U nekim zemljama, poput Italije prirast stanovništva je 1,3, a Italija već sada ima staru strukturu stanovništva. Udio starijih ljudi, u mnogim europskim zemljama, ali i u svijetu, sve je veći.
Generacija „baby boomera“, polako ostvaruje uvjete za mirovinu. Dolazi do pritiska na radno aktivno stanovništvo.

Možda sam utjecaj na reprodukciju nije dovoljan? Možda nije donio željene rezultate?
Možda se treba izmisliti virus koji će djelovati samo na one koji su stariji i opterećuju zdravstveni sustav te koji više ne mogu doprinositi stvaranju bogatstva?
Jer nije isto, imamo li mlado stanovništvo, radno sposobno, ili sve veći broj starije populacije koja zbog kvalitetnijeg zdravstvenog sustava živi duže? Možemo li virus, u budućnosti, upotrijebiti u ratu koji će poharati samo određene nacije? Možda poharati bolesne koji i onako samo dodatno opterećuju, preopterećeni zdravstveni sustav? Rat u kojem uopće neće biti materijalne štete. Dapače.


Znam, zvuči totalno suludo i meni samoj i još jednom napominjem, radi se samo o proizvoljnoj konstrukciji.


Može li naš planet hraniti veći broj stanovnika? Vjerojatno može. Može li ostati sačuvan i bez stakleničkih plinova? Je li porast stanovništva prijetnja globalnoj i ekološkoj izdržljivosti? Za sve postoje rješenja. No, ona bi tražila pravedniju raspodjelu dobara i zaustavila sloj enormnog bogaćenja? To je sporiji proces, i vjerojatno, jednako učinkovit, ali nije po mjeri onih koji raspolažu svjetskim bogatstvom. Vrlo lako se da zaključiti da plodnost žena prijeti komociji bogatih. Prijetnja su možda i stariji ljudi koji predugo žive i još tko zna što i tko? Budućnost će pokazati.
Problem je taj, da enormno bogati, umjesto da svoje novce ulažu u jednakomjerni razvoj društva i veće obrazovanje, pogotovo obrazovanje žena, ulažu u „lažnu humanost“, pokušavajući se igrati Boga.



K.P.

Fotografija:Pixabay

Social
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments