Dossier-silovanje 2.dio

Definicija silovanja:

Silovanje možemo definirati kao agresiju seksualne prirode kojom pojedinac ima spolni odnos bez pristanka s drugim. Ti se odnosi odvijaju u izravnom suprotstavljanju žrtvi agresije, korištenjem prisile, sile ili elemenata koji zamagljuju prosudbu žrtve, kao što su droge. Iako se općenito smatra da silovanje uključuje penetraciju, to nije nužno slučaj.

Psihološki profil silovatelja:

Rijetko se radi o osobama s duševnim poremećajima, najčešće se radi o poremećajima ličnosti. Često su to ubrojive osobe ili smanjeno ubrojive osobe, ali ne u znatnijoj mjeri.

Neki autori razlikuju različite profile silovatelja: Silovatelj lovac koji traži žrtvu i poznaje okruženje u kojem živi, ili smješta zamku svojoj žrtvi, primjerice: liječnik, stanodavac i sl. Silovatelj lopov koji žrtvu pronalazi na ulici, parku, slučajni silovatelj koji se nađe na nekom mjestu te iskoristi priliku da siluje žrtvu.

Često su silovatelji osobe koje žene poznaju ili im vjeruju.

(Riječ žrtva, koristim ovdje u sklopu definicije).

S obzirom na poziciju u društvu možemo razlikovati dvije vrste silovatelja: Ovo je moja podjela.

Jedne bih nazvala marginalnima, koji nerijetko žive na rubovima društva, a druge pozicioniranima na višim društvenim ljestvicama.

Marginalac silovatelj, često dolazi iz kriminalnog miljea. Nerijetko je psihopatska struktura osobnosti. Karakterizira ga „spremnost na sve“. Ako treba upotrijebit će oružje, čekić, nož, šaku, koristit će „cipelarenje“, spreman je i ubiti ako to zahtijeva situacija. Potrebna mu je također, dominacija i moć za koje ima osjećaj da su mu kroz život uskraćene. Upotrebljava strah kako bi zavladao osobom.

Visoko  društveno pozicionirane silovatelje karakterizira snažan ego, bahatost, drskost. Svijet oko sebe promatraju s pozicije moći. Zbog ugleda koji uživaju u društvu, smatraju se nedodirljivima. Dok pred svijetom glume veličinu, uspijevaju zadržati uglađene manire. Kako sve oko sebe gledaju s pozicije moći, smatraju da im se cijeli svijet treba klanjati. Žene su, svakako, dobrodošle u taj svijet. Problem nastaje, ako ne dijele  njihovo  mišljenje i odbijaju bahatu naklonost koju im ovi nude. Tada se u njima rađa zvijer- „mene misliš odbiti, pa tko si ti“? U tom trenutku nestaje posljednja mrvica čovještva. Misle kako ona mora biti presretna što s njom želi općiti takva veličina.

Rjeđe upotrebljavaju hladno oružje i šake. Njihova moć proizlazi iz moći koju im je dodijelilo društvo. Postoji puno takvih primjera, dragi djedica, kojeg smo voljeli gledati u Cosby Showu, jedan je od njih. Zvijer koja upotrebljava strah, ali na drugi način.

Zar bi žena uopće htjela riskirati svoj ugled da ga prijavi, ta tko će joj uopće vjerovati? Žena će taj ugled najčešće i izgubiti jer će i onako društvo istraživati načine na koje je možda doprinijela takvom njegovom ponašanju: „Možda je koketirala? Možda je imala kratku suknju? Možda je imala štikle? Raskopčano dugme na košulji? Možda je bila drska? Možda mu je ružno odgovorila?“.

Zar će ga uopće prijaviti, kada riskira karijeru ili dobar posao, a možda je kod kuće čekaju i djeca? A ako se ipak drzne na tako nešto, bit će ucijenjena. U krajnjoj liniji ova vrsta silovatelja, može joj ponuditi novac za šutnju.

O ženi ovisi, hoće li to prihvatiti. Riskirati sve ili odustati i omogućiti zvijeri nova zvjerstva.

Da li silovatelji biraju svoju žrtvu prema nekim kriterijima?

Ne. Ponekad to može biti i starica od osamdeset godina koja nije atraktivna na način na koji mi percipiramo atraktivnost.

Može li način oblačenja izazvati silovatelja?

Predrasuda. Možete biti obučeni poput bakice iz prošlog stoljeća ili imati minicu i mrežaste čarape. Ako ste obučene atraktivnije, silovatelj će imati samo argumentaciju da ste ga izazvali, a i sud će vas manje blagonaklono gledati, ali vi nećete biti krivac, ma što netko o tome mislio. Problem je u njemu.

Na žalost, u svojoj sam praksi imala i mlađu žensku osobu koja je izmislila taj čin. No, takvi slučajevi su znatno rjeđi i lako se raskrinkavaju. Radi se o osobama koje konfabuliraju (fantaziranje, izmišljanje priča u koje osoba vjeruje) ili to čine kako bi se osvetile.

Da li neke narode možemo okarakterizirati kao silovatelje?

Glupo pitanje? Ne, na žalost, nije. Ponekad na Facebooku naletim na rasprave koje bi se mogle podvesti pod ovo pitanje. Bili bismo sretni da je neki narod „silovateljski“ jer bismo ga mi, svi ostali, civilizirani narodi svijeta, mogli izopćiti i svesti u njegove granice. Tužno je za reći, ali silovatelji su i Hrvati i Srbi i Ukrajinci i migranti i Englezi i Francuzi i Amerikanci….. nastavite sami niz.

Sama autorica ovog teksta je u inboxu, spominjući u nekom svom članku usputno migrante, dobila ružnu sličicu jednog gospodina koji je osvještava, kako se radi o silovateljima. Nisam mu ništa odgovorila, ali nadam se, pošto je moj čitatelj, da će ovo pročitati i dobiti traženi odgovor.

Ratna silovanja

Rat je sranje. Eto, ne postoji bolja riječ kojom bih ga opisala. Međutim, postoji vojna etika. Postoji moral i u ratu. Ratni silovatelji su oni koji pripadaju životinjskom kodeksu ponašanja. (Žao mi je što sam uvrijedila životinje jer ni one se ne ponašaju na taj način). Njih treba raskrinkati i zatvoriti kako bi silovane osobe, dobile barem dio moralne satisfakcije za ono što su preživjele (nemojmo zaboraviti da je i puno muškaraca silovano u ratu ). Užasno je svaki dan prolaziti pored vlastitih zlostavljača dok oni, nerijetko, zauzimaju moćne pozicije u društvu. Raskrinkati ih moraju Hrvati, Srbi i Bošnjaci, ako imaju namjeru živjeti kao civilizirani, blagoslovljeni, europski narodi.

K.P.

Fotografija: “Pixabay”

Nastavlja se…

Social
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments