DNK. Hoće li u skoroj budućnosti postati vrlo tražena roba?

Jedan od problema koji se nameće čovječanstvu je činjenica da nema gdje odlagati podatke. Naime, u posljednjih nekoliko godina stvoreno je više podataka, nego u preostaloj povijesti ljudskog roda.


Kako riješiti taj problem?

Istraživači su se dosjetili. Postoji način kodiranja digitalnih podataka u DNK, kako bi se stvorila shema za pohranu podataka najveće gustoće koja je ikada do sada viđena. DNK je gušći od najkompaktnijeg tvrdog diska i tristo puta trajniji od najstabilnijih magnetskih vrpci. 215 milijuna gigabajta moglo bi se spremiti u jednom gramu DNK. Dakle, svi podaci čovječanstva, mogli bi se pohraniti u kontejner veličine nekoliko kamiona.

Ovo nije neka svježa vijest. Ali mislim da je danas zanimljivija nego u vrijeme, prije nekoliko godina, kada su novine pisale o tome, a mi smo preskakali takve tekstove, ne želeći zamarati svoje prosječno inteligentne glavice.


Zbog čega DNK ili engleski DNA ima prednost u pohrani podataka?


Može trajati tisuće godina, ako se pohranjuje na hladnom mjestu te se neće razgraditi poput modernih sredstava za pohranu podataka. Ideja nije nova i datira još iz 1959. godine, kada mnogi od nas, još nisu niti hodali ovom Zemljom. 2012. profesor George Church s Harvarda, sa svojim timom, pretvorio je knjigu od 52.000 tisuće riječi u nizove DNK. Tehnologija se usavršava, mada sve to nije tako jednostavno.


Jedna, također stara vijest kaže, da su znanstvenici Sveučilišta Caltech izradili neuralnu mrežu temeljenu na DNK u epruveti koja je u stanju prepoznavati brojke pisane molekularnim rukopisom. Znanstvenici vjeruju da će neuralna mreža izrađena od DNK uskoro stvarati vlastita sjećanja, što je put ka stvaranju humanoidnih robota. Ovo nije nova vijest, još jednom napominjem.
Također, ne baš svježa informacija kaže da Kinezi prikupljaju DNK od milijuna svojih stanovnika, kako bi se lakše pronašlo počinitelje zločina. 2017. prikupljeni su podaci za 40 milijuna ljudi što je najveći DNK registar na svijetu. Cilj je stvoriti genetske profile za oko 70 milijuna ljudi.

Aktivisti za ljudska prava upozoravaju da je baza podataka o ljudima koji nikada nisu kažnjavani bez presedana u svijetu.


Vijest iz 2015. kaže da će Apple prikupljati podatke o DNK korisnika svojih telefona i na taj način doprinjeti razvoju medicine.


Kućni testovi za genetičku analizu rodoslovlja bili su svojevremeno veliki hit u Americi pa ih je i sama Oprah preporučivala kao poklon za Božić. Skovan je i novi izraz genomanija. Želja da saznamo odakle potječemo, htijenje je svih ljudi, a ne samo Amerikanaca koji vuku svoje porijeklo od Europljana. Uzorak sline pošalje se u laboratorij gdje se analizira.

Kako na taj način šaljemo cijeli svoj genom, dakle sve naše gene, u takvoj kompaniji može se testirati što god nekome padne na pamet, primjerice obolijevanje od nekih bolesti. Početna fascinacija porijeklom, pretvorila se u želju za saznanjem o mogućoj bolesti pojedinca pa su ljudi postajali zbunjeni i uplašeni rezultatom koji je pokazivao da mogu obolijeti od neke teže bolesti.


Moja bliža rođakinja ima saznanja da posjeduje gene BRCA 1 i BRCA 2 koji mogu uzrokovati karcinom dojke. Isto dobro podnosi i ne pada joj na pamet sebe masakrirati prije vremena. Osobno, premda sam u istoj genetskoj klopci, tu spoznaju nemam, a iskreno da je i imam, ne znam što bi s njom, osim preventivnih progleda koje i onako moram obavljati i koliko toliko zdrave prehrane, oko koje se i inače trudim. Za sada, osim “ teksaškog masakra motornom pilom“ u stilu Angeline Jolie, koji mi ni u ludilu ne pada na pamet, to je sve što mogu učiniti. Premda su testovi za karcinom dojke poprilično pouzdani, osobno ne znam, čemu bi mi koristilo to saznanje.


Drugim riječima, ljudi nisu znali kada bi dobili podatke što da rade s njima i zbunjeni bi odlazili liječnicima, u ozbiljnom strahu što ih čeka u budućnosti.

Većinu genetskih testova još uvijek treba uzimati sa rezervom jer uzrok velikog broja bolesti ili poremećaja koji imaju nasljednu komponentu još nije dobro objašnjen i definiran, npr. Parkins, Alzheimer.


No, malo sam skrenula s teme. Postavlja se pitanje što s velikom bazom od primjerice dva milijuna DNA. Mogu se provoditi vlastita istraživanja ili se baza može ponuditi nekoj farmaceutskoj kompaniji za veliki novac, primjerice, za 60 milijuna dolara, što se u praksi već i dogodilo. Trećoj strani daju se samo sekvence DNA, odnosno samo dijelovi koji su relevantni za neko istraživanje.

Ista baza sekvenci genomske DNA u komadićima, može se prodavati u nedogled i postati izvor velikih prihoda.


DNK je nešto najprivatnije što svatko od nas posjeduje. Naš bankovni račun je odavno u Mreži. OIB nam je rasprodan, pogotovo otkada moramo ispunjavati podatke o kontaktima vezanim uz Covid 19.

Hoćemo li na sličan način rasprodavati i svoju DNK ili je već rasprodajemo?


Ne znam odgovor na to pitanje. Samo ga postavljam.

“Znanje je moć”, izreka je koja se često koristi u našem vremenu.
Onaj koji kontrolira podatke, može kontrolirati svijet.

K.P.

Fotografije: “Pixabay”

Social
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments