Čovjek i pčela

Naslov sugerira da će u ovom tekstu biti riječi o nekoj basni iza koje bi trebala slijediti pouka. Basna bi mogla izgledati ovako:

Šeta mladić livadom. Ugleda prekrasan cvijet obasjan sunčevim zrakama. „Gle, divna li cvjetića!“, pomisli. Sagne se, kako bi mu se približio, ali ubode ga pčela. Pouka bi mogla glasiti: „Sve što „sije“, zlato nije“ ili „ Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine“.


No, ovaj tekst nema namjeru biti tako jednostavan i biti basna, zapravo, naslov je trebao glasiti puno tvrđe: Transhumanizam i roj.


Što je transhumanizam?
Ako preskočimo definicije transhumanizma i povijesni razvoj, pojednostavljeno bismo mogli reći da ovaj pokret izražava želju da čovjek bude toliko poboljšan u svojim sposobnostima, kako bi bez problema, mogao zaslužiti termin post- čovjek.
Cilj je promijeniti budućnost čovječanstva. Novi „poboljšani“ čovjek bio bi riješen svih ometajućih faktora, a oni su: bolesti, starenje, patnje, nesavršen mozak, smrt. Kako bi dosegao nove svjetove u svemiru i premostio svoja ograničenja, čovjek mora biti daleko od onog što sada jest.
Poboljšani čovjek bi mogao, primjerice, biti pčelica i živjeti u roju. Roj bi bilo savršeno ljudsko društvo. Imalo bi svoju maticu i pčele radilice.


Ljubitelji SF-a znaju za kultnu seriju „ Zvjezdane staze“. Borg u ovoj seriji jest skupina rasa koja je pretvorena u kinebernetičke organizme koji funkcioniraju kao radilice unutar grupne svijesti nazvane „Košnica“. Eto, opet male pčelice. Kada se drugi pojedinac pridružuje“ Košnici“ u njega se ubrizgavaju nanoroboti, mehaničke komponente i uvodi se u kolektivnu svijest. Pčelica ulazi u košnicu.


Samo SF ili svijet budućnosti?


Kada se u našem društvu vode rasprave o obitelji; što je obitelj, tko je sve može činiti i brine se zbog obezvrjeđivanja iste, trag je dobar, ali povodi zabrinutosti nisu ni izbliza onakvi, kakvi bi se u društvu skore budućnosti mogli dogoditi.
Također, kada se nastoji poništiti ljudski spol i uvodi se rodna neutralnost, isto nije samo zato kako bi se transeksualne osobe mogle nekako drugačije definirati.
Razlozi su puno veći od svih zamislivih i svih onih o kojima se u našem društvu tako često priča i oko kojih se vode prijepori.


Glavni cilj, koji iza svega toga stoji glasi- redefinirati ono što čovjek jest pa s vremenom stvoriti kolektivnu svijest u kojoj će se utopiti čovjekova individualnost.


Pčelica radilica nema klasičnu obitelj. Njena obitelj je košnica iliti grupna svijest zvana „Košnica“.


Zbog čega sve to?


Zato što svijet vode ljudi koji su znanstvenici (tehnokrate) i ne zanima ih previše ljudskost i empatija. Etički način promišljanja oduzeo bi im previše vremena i bio bi samo kočnica neviđeno ubrzanom tehnološkom napretku. Mudrost bi nalagala da se svemu pristupi kritički i odgovorno, a ima li za to vremena, kada je važno samo što brže ostvariti zadano. Oni koji je vode tehnološke projekte za sada su deset koraka ispred većeg dijela čovječanstva koje se zabavlja glodajući koščice koje mu se bace.


Ako promatramo tehnološki razvoj posljednja tri desetljeća, jasno nam je da se on odvija pred našim očima brzinom kakva još nije zabilježena u povijesti. Barem jedan dio. Veći dio toga je ipak skriven.


Poduzetnik Elon Musk stvorio je kompaniju Neuralink čiji je cilj spoj ljudskog mozga s računalom. Razlozi su humani. Naravno, na način, kako Musk percipira taj problem. Bitno mu je da čovjek još uvijek ostane važan, nasuprot umjetnoj inteligenciji i računalima, koja će ga u protivnom nadmašiti i pretvoriti u malog, nesvrhovitog kućnog ljubimca. Čovjek bi tako mogao ovladati svojim biološkim ograničenjima i biti ukorak s umjetnom inteligencijom koja razmišlja neusporedivo brže i nadmoćnije.


Od trenutka Muskovog uspjeha, koliko nas još desetljeća dijeli do prve „Košnice“ i “uboda pčele”?

K.P.

Social
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments