Četvrta industrijska revolucija- bit ćemo svjedoci do sada neviđenog u povijesti, ali i shvatiti koja je njena najveća zamka

Više ne možemo govoriti o tome da je Četvrta industrijska revolucija na pomolu. Živimo Četvrtu industrijsku revoluciju. Dok mi sjedimo zatvoreni u svoja „četiri korona zida“ promišljajući o svakodnevnoj problematici, Elon Musk lansira u orbitu oko Zemlje satelite, koji svijetle poput zvijezda na noćnom nebu, a koji će premrežiti Zemlju i omogućiti svakom njenom stanovniku brzi internet. Njegova tvrtka SpaceX poslat će u orbitu oko Zemlje 12 000 satelita. Zato kada pomislite, sa svojih Covid balkona, da ste na noćnom nebu ugledali niz letećih tanjura, razmislite još jednom.


Prisjetimo se kako je izgledala Prva industrijska revolucija. James Watt izumio je parni stroj što je dovelo do nastanka prvih tvornica. Druga industrijska revolucija obilježena je masovnom proizvodnjom, ali i izumima poput izmjenične struje koja je bila veliki pokretač motora s izmjeničnim izgaranjem. U Trećoj industrijskoj revoluciji prešlo se s analgno mehaničkih i elektronskih na digitalne tehnologije.


Strah od novog oduvijek je prisutan u čovjeku. Zapravo, bolje ga možemo formulirati kao strah od nepoznatog.
Može li se napredak zaustaviti? Ne može (osim prirodnim kataklizmama epskih razmjera). U vrijeme Prve industrijske revolucije, radnici su masovno uništavali strojeve jer su ih smatrali krivcima za veliku nezaposlenost koja je tada nastala. Strojevi su u to vrijeme služili radnicima kao nadopuna njihovom radu. U Četvrtoj industrijskoj revoluciji oni će biti čovjekova zamjena.


S vremenom je radnička klasa shvatila da nije problem u strojevima.

Hoćemo li i mi shvatiti da srž problema nije u tehnologiji?


Što je ono što Četvrtu inustrijsku revoluciju razlikuje od svih dosadašnjih? Što je ono sporno u tom novom svijetu koji se brzinom munje otvara pred nama, u kojem se fizički, digitalni i biološki svijet počinju pretapati?


Jednom riječju: JAZ

Jaz u značenju kako ga definira Hrvatski jezični portal: ponor, provalija ili u prenesenom značenju prepreka u razgovoru među ljudima.


Kakvo značenje ima jaz među ljudima u Četvrtoj industrijskoj revoluciji:

Jedna od razlika koja će se očitovati u narednim vremenima svakako će biti nejednakost među ljudima. Reći ćete, ništa novo pod kapom nebeskom. Ali sve više produbljivat će se te razlike, prednjačit će oni koji imaju znanje (ne zaboravimo, znanje je moć). Podjela će još više razdvojiti visokokvalificirane radnike od onih koji su nižeg obrazovanja.
Stariji ljudi, ljudi koji ne budu mogli ovladavati novim tehnologijama iz raznoraznih razloga, bit će na društvenoj margini. Već sada imamo virus koji najviše kosi starije ljude. Ovu sliku možemo dignuti na višu razinu, ignorirajući teorije zavjere i reći da već sada stariji ljudi osjećaju, jednu puno veću marginaliziranost u društvu.
U budućnosti se može dogoditi da još više budu stjerani u kut jer će se smatrati da su društveni višak koji samo zauzima prostor i prima (NE?)zaslužene mirovine pa im je potrebno dati „blagu smrt“ u vidu eutanazije. Osim ako se ne radi o starcima koji su se toliko nauživali u bogatstvu da ih vrijedi pohraniti u kriogene komore kako bi ih se naknadno moglo oživjeti, ili koji će zbog produžetka vlastite mladosti činiti sve što im bude moguće, nemajući moralnih dvojbi, ako zatreba.

Javljat će se sve više i jedan veliki društveni paradoks. Već danas smo mu svjedoci zbog korone, a u sutrašnjici će taj paradoks dobiti još veće razmjere. Djeca će biti sve više ovisna o tehnologiji (opet ništa novo!). Do sada je većina roditelja tražila od djece da ne budu toliko za kompjuterom, mobitelom, da se kreću, igraju (barem oni roditelji kojima je stalo do psihičkog i fizičkog zdravlja djece), a sada im je nastava on-line, prijatelji su stvarno postali on-line, baka je on-line, tjelovježba je on-line, liječnik je on- line, nastavnik je on-line… Kakvi razmjeri tehnoloških čuda nas čekaju u budućnosti, vjerojatno još to ne možemo niti razumjeti. Robot operira u Zagrebu, a liječnik u Berlinu, samo je banalan primjer navedenog. Kada će se netko sjetiti da je jedna učiteljica dovoljna za petnaest razreda i da se može tako uštedjeti na isplati plaća ili čak da i tu jednu zamijeni inteligentni robot… Brrr. Ne usuđujem se nastaviti to razmišljanje.

U vrijeme Nikole Tesle koji je bio znanstvenik prvog reda, ostvarenje puno plemenitih i dobrih zamisli, često nije moglo biti realizirano zbog nedostatka novca. Danas većinu znanstvenih revolucija (nadajmo se s plemenitim namjerama?) predvode enormno bogati ljudi koji imaju znanje i novac. Danas se pola svjetskog kapitala nalazi u rukama 1% ljudi. Za pojedine zemlje odlijev mozgova koji odlaze preko granice, težeći za boljim uvjetima rada, ali i za boljim plaćama, može biti poteškoća koja će zaustaviti razvoj.


Jedan od problema koji nosi Četvrta industrijska revolucija je atak na čovjekovu ljudskost i sve ono što čovjek jest. Takvih drastičnih stvari u kojima tehnologija ulazi direktno u čovjeka još nije bilo u prethodnim industrijskim revolucijama. Nedavno je prikazan dokumentarac na televiziji o ljudima koji, da bi ojačali neka vlastita osjetila, ugrađuju u sebe razne senzore i antene. Kiborzi u budućnosti postat će dio stvarnosti, ali ne na način ugradnje umjetnog kuka ili stenta, nego zbog raznih implatanata i egzoskeleta i drugih tehničkih dodataka koji će povećavati čovjekove sposobnosti i povezati ga s tehnologijom.

Čitam u posljednje vrijeme kako se teoretičari zavjere (nemojmo zaboraviti da su se poneke od tih teorija s vremenom se pokazale istinitim), plaše čipa koji bi mogao biti ugrađen ljudima na čelo ili desnicu ( o tome govori i biblijska knjiga Otkrivenja).


Sada zamislite drugu sliku. Kupujete u trgovini. Nečipirani tip stvara gužvu. Otvara svoj novčanik, vadi karticu, provlači je, a vama se već diže kosa na glavi od njegove sporosti. Vi ste progresivni i nemate strah od novih tehnologija. Postoji reklama u kojoj mladić trpa po džepovima sve što nađe u trgovini, slijedi ga policajac, no on slavodobitno provlači svoj ručni čip na kasi i ostavlja zbunjenog policajca iza sebe. Većina „progresivnih“ ljudi dat će svoju slobodu za privid one lažne. Sjetimo se samo kako se djeca ( i ne samo djeca), izruguju s onima koji nemaju mobitel, ili koji imaju zastarjeli model. Da bi bio prihvaćen, često moraš biti podržan od grupe, pa čak i pod cijenu da tvoj roditelji zbog istog moraju uzeti kredit. Sve je stvar prestiža.

Kada dovoljan broj „progresivnih“ ljudi dobrovoljno, iz vlastite komocije ili neznanja o tome što sloboda u stvari jest, prihvati neku ideju, tada će „čudnom ostatku“ ona biti nametnuta prisilno ili će ga totalno marginalizirati kako ne bi remetio „društveni red“ .


Privatnost je već pomalo nepoznanica. Privatnost podataka također sve više dolazi u pitanje. Sjetimo se da su nedavno i naši sabornici razmatrali nadziranje mobitela u „plemenite“ svrhe. No dok još kod mobitela imamo alternativu i možemo ga šutnuti o kamen ili baciti u more, kada tehnologija jednom uđe u naše tijelo, izbor će biti puno teži. Nadzor nad nama i našim slobodama u budućnosti mogao bi imati nesagledive, Orvelovske razmjere.
Ljudi u svemu tome neće previše razmišljati potisnuti vlastitim brigama ili jednostavno će slegnuti ramenima- „što je tu je“. Nerijetko će rado prodati i vlastitu svijest za malo komfora.

Svijet kojem svjedočimo i koji će sve više biti dio naših života u budućnosti, imat će i svojih prednosti, ali samo pod uvjetom da čovjek ne zaboravi da treba ostati čovjek. Ova industrijska revolucija promijenit će paradigmu tko mi uistinu jesmo i u tome jest njena najveća zamka, osim ako oglasimo da nismo na prodaju. „A jesmo li?“, na to pitanje morat ćemo odgovoriti sami sebi. Mi kao ljudi i naše društvo u cjelini, sami ćemo biti odgovorni za to da iskusimo sve pozitivne i do sada neslućene mogućnosti digitalne tehnologije ili da zajedno s njom izgubimo sami sebe. Kao i uvijek, do sada, izbor je na nama.

K.P.

Fotografije: “Pixabay”

Social
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments