Are you talking to me?

Čini se da danas razgovor nema onakvu važnost kakvu je imao u prošlosti. Dovoljno je otići u bilo koji kafić i vidjeti ljude kako sjede zajedno, a zapravo su tisuću kilometara daleko jedni od drugih. Mnogi su za svojim mobitelima i SMS-aju sa svojim beskrvnim prijateljima zanemarujući čovjeka na stolici preko puta. Neki su se teleportirali u svijet Facebooka ili baš sada prelistavaju portale. Zbog čega se uopće sjelo na tu kavu ako se moglo dopisivati ili surfati i sa wc školjke?

Osoba preko puta nas nam je za to vrijeme mogla priopćiti nešto zanimljivo, mogla nam je reći nešto što bi nas potaknulo na novu stepenicu u našem životu, unijeti u našu svakodnevicu neki novi uvid ili saznanje.

Razgovori danas kao da su izgubili smisao nadahnjivati jedni druge i kao da smo skeptični oko toga da nam druga strana ima priopćiti bilo što zanimljivo. Danas bježimo od razgovora jer nam se čini da će nam komunikacija ostaviti nepotrebno breme, koje nam pored vlastitog, uistinu nije potrebno. Povlačimo se sve više sami u sebe.

Kako teku naši razgovori?

Ponekad su politički.Tko misli desno, a tko lijevo, tko misli ovako, a tko onako? Rezultat: podignut krvni tlak, a samo naše mišljenje je ono pravo.

Razgovori mogu biti samopromotivni: Ja sam onda otišla njemu, ja sam mu rekla ili ćeš tako ili nikako, ja sam potom zatražila…”.

Mogu biti isključeni: razmišljam o tome što ću skuhati i da li je poštar donio onu pošiljku, a trenutna tema razgovora nema baš nikakve veze s tim.

Mogu biti poistovjećujući: kada mislimo da je naše iskustvo ekvivalentno iskustvu osobe koja nam priča, zaboravljajući pritom da su sva životna iskustva isključivo individualna. ( “Da i ja sam to doživjela, svi smo to doživjeli…”).

Razgovori mogu biti monološki. Ispričamo sve nadugo i naširoko, što nam se dogodilo, uključujući sat i datum događaja te što smo u tom trenutku imali obučeno i kakve su nam boje bile cipele.

Mogu biti neiskreni ili omalovažavajući: “On je fantastičan, vodi me na Bahame, vodimo prekrasan život. A ti? Još uvijek samo kuhaš i čistiš za djecom?”.

Razgovori mogu biti ponavljajući “E, moj sinko, jesam li ti ispričao kako je bilo 41.?”. Dobro, ako smo pomalo senilni, imamo opravdanje, ako nismo tada se pripazimo situacije u kojoj svi već unaprijed znaju što ćemo reći, a nisu vidovnjaci.

Mogu biti vremenski– koji uglavnom služe kada nemamo što kazati: “Da, da opet u Rijeci pada kiša. Što mislite hoće li i sutra padati?”

Mogu biti napuhani: razgovaramo s “nižom vrstom” samo kad baš nemamo druge, dok nosom paramo oblake ili upotrebljavamo razgovor samo kako bi nekog kritizirali i ukazali na njegove manjkavosti.

Razgovori mogu biti isprazni, najčešće ogovarajući: “Trla baba lan, da joj prođe dan”.

U našim razgovorima često se ne slušamo, čekamo samo trenutak kada se možemo ubaciti sa svojim mišljenjem i svojim monologom. Da li trebamo razgovarati samo sa ljudima s kojima se slažemo i dijelimo isto mišljenje ili komunikacija može biti poticajna i vrijedna s bilo kojim čovjekom s kojim se susretnemo?

Kakvi su nam poslovni sastanci, sastanci u Saboru, sastanci bilo koje vrste?

Isto takvi. Prepuni samodopadnih monologa, uvjeravanja u svoje mišljenje, često bez bilo kakve konstruktivnosti. Razgovori “gluhih” koji nerijetko preferiraju samo svoj napuhani ego, a ne rješavaju probleme nego ih samo nagomilavaju. Rezultat svakog sastanka glavobolja, a nerijetko i nesanica, ako smo još uvijek hipersenzibilni ili nismo uspješno uključili dugme za resetiranje mozga.

A onda se pitamo zašto se problemi ne rješavaju? Zato što se nisu niti imali namjeru riješiti.

Mogli bismo postaviti pitanje da li obrazovani ljudi bolje razgovaraju? Na žalost, stupanj obrazovanja nije istovremeno i diploma za uspješnu komunikaciju.

Izgleda da je istinska komunikacija doživjela najveći krah u povijesti čovječanstva. Vjerojatnost je velika da je to i pračovjek bolje radio? 🙁

Inspiracija i nadahnutost, uvjerenje da svaki čovjek zna nešto što mi ne znamo te istinsko slušanje preduvjeti su za prikupljanje zrnaca mudrosti koja će nas voditi kroz život ili su preduvjeti za zajedničko rješavanje problema.

Na komunikaciji moramo poraditi.

 

K.P.

Social
  • 1
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Facebook komentari

Comments