Zbog čega putovanje nije za svakoga?

Dragi moji putnici, ratnici, izgubljeni i nađeni, i svi kojima je u glavi pobjeći od stvarnosti (ili ući u nju) na tjedan, dva, tri. Pišem ovaj članak za sve prijatelje, fejs prijatelje (i prijateljice moje mame i njihovu djecu) koji se pitaju kako ja to puno putujem i za onu izjavu „I ja bi“.

Nedavno sam pronašla članak na jednom od ultrapopularnih travel blogova o „horror“ pričama sa putovanja. Tu se probudilo moje osuđivanje ljudi koji bi putovali a da „im ne uđe“.
Dakle, u članku se spominju užasne tragedije koje su se mladoj djevojci na low budget putovanju dogodile.

Odmah da razriješimo, tragedije su neminovne na svakom putovanju a jedino tragično u priči je uzeti ih kao tragediju, jer je to simply the way travel works. Naglasak je na riječi „low budget“. Da pojasnim u startu (jer je low budget za svakoga druga cifra) low budget kao 10-20 eura po danu putovanja sa zadovoljenim (najčešće) svim životnim potrebama.

Znači da počnemo s nekim od svakodnevnih sitnica percipiranih kao tragedije:

– Nema mame da mi kuha i opere odjeću. Ok, pretjerujem ali da, na low budget putovanju, jest će te stvari koje nisu vaš prvi izbor kod kuće, poput parizera, konzerve graha, najjeftinijeg sira u listićima a ponekad i gulaš u konzervi jer imate osjećaj da vam treba nešto sa žlicom. Iako nemate žlicu sa sobom, poslužit će i ostala sredstva. Znači ovo nije neka zajebancija, kada vidite studenta sa prosječnim/nikakvim primanjima koji izbacuje 42 slike u tjednu s različitih destinacija, znajte, puno konzervi i parizera stoji iza te slike. Naime, nije stvar u tome da se para nema, stvar je u tome hoćete li ih pojesti ili uložiti u +1/2 izleta u druge gradove. Prioriteti putnika su nekada neshvatljivi.
Također, ako ga vidite u istoj odjevnoj (ne) kombinaciji, znajte da po EU gradovima rapidno pranje i sušenje odjeće doseže i do 40 eura, a također imajte na umu da jedna kiša smoči jednu kombinaciju koja vlažna može i hoće zasmrdjeti cijeli vaš fancy kofer. I da, 40 eura je +1 izlet više.

– Ne osjećam se sigurno u… (Navedi ime grada/zemlje za koju ti je mama rekla da je opasna) Ok, ni ja u svom gradu ponekad. Imaj pun mobitel, neko obrambeno sredstvo (nokti will do it) skupi mud… hrabrost i ‘ajd’. Nema tu nekog revolucionarnog rješenja.

– Kasni ili ne dođe prijevozno sredstvo, spavao/la sam na kolodvoru. Haaa! Welcome to the world. Uvijek imaj dekicu sa sobom, i da, mora se. Fun fact 1- čovjek može spavati BILO GDJE kad je umoran. Tako da, dekica pri ruci, možda koje pivo za smirenje, slušalice u uši i papa na sat dva, bit će bolje! Ps. Ima još nesretnika koji čekaju s tobom, napravi razmjenu dobara na kolodvoru.

– 15+ sati u autobusu/vlaku.- Postoji i avion za 150 eura više? Ahaa, nemaš 150 eura a i ako imaš to je 3 ili 4 izleta više. Hm… mislim da je ova tragedija objašnjena. Vreća hrane i pića, pun mp3, knjiga i sunčane naočale od Kineza kroz koje se maltene ne vidi- Combo pack.
U tragedije poput neočekivane hrane, neobjašnjivih običaja i kulture, čudnovatih wc-a, vojske po ulici, smeća, sirotinje i prosjaka po ulicama, bosih, golih, zamotanih i slično nećemo niti ulaziti. Po to ste išli, ili ne? Ajfel možete vidjeti i na slici, ali duh jednog mjesta, naroda i aure ne možete uhvatiti niti najskupljim uređajima.

Čak i kada snimite tu glamuroznu fotografiju na kojoj će vam zavidjeti svi fejs prijatelji vi ćete se sjetiti da ste na toj slici bili mamurni od ona 4 piva u seoskoj kafani na putu od 20h busevima, gdje vam je (vrlo vjerojatno) prostitutka uputila dvosmisleni smiješak i gdje vam je lokalni pijanac objašnjavao tko stoji iza Drugog svjetskog rata nakon čega vas je žicao žesticu i gdje ste 3 puta bili uvjereni da idete u krivom smjeru jedući pola pinke kruha sa nečim što bi kod nas bila tirolska.

🙂

Autorica članka: Ana Njegovan

Comments

comments