(Tuđa) definicija poslovnog uspjeha

Nerijetko pola života, a ponekad i cijeli život, provedemo “u nekim tuđim definicijama poslovnog uspjeha”, tuđim očekivanjima i predodžbama koje imaju o nama. Često nas oni koji nas (ne) dovoljno poznaju, ubace u neku ladicu i očekuju da u njoj i ostanemo. Ako provirimo to je samo zato da nas upozore da ne smijemo viriti ili ako već izvirujemo, ne smijemo niti pomisliti da se u ladicu ne vratimo.

Nekada je bilo vrlo poželjno odraditi jedan posao do mirovine, s malim varijacijama na istu temu i uspješno okončati radni vijek. Za odrađeno desetljeće firma bi ti podarila sat. Danas se više ne dijele satovi. Nema ih jer su drugačija vremena, a ura je sastavni dio mobitela ili drugih pametnih uređaja, kojima je prikaz vremena, samo jedna usputna karakteristika.

Očekivati cjeloživotni posao, u jednom poduzeću, postaje sve veća iluzija. Nalazimo se u vremenima u kojima su multitasking (višezadaćnost) i interdisciplinarnost svakodnevica. Na poslu se očekuje da istovremeno obavljaš poslove iz različitih djelokruga rada koji su nekoć međusobno bili nespojivi, a preferencija jednoj struci koja rješava poteškoće, odraz je zastarjelih načina razmišljanja.

Kako u tim promijenjenim uvjetima doći do vlastite definicije poslovnog uspjeha?

1. Za početak trebam znati što je moja definicija poslovnog uspjeha?

Možda se ta moja definicija uspjeha uopće ne uklapa u opće prihvaćene definicije u društvu: “biti poznat i imat para”. Biti šef ili nadređeni, nije san svih ljudi. Ono što je za nekoga uspjeh, za drugoga može biti tlaka. Koliko ljudi toliko i različitih poimanja uspjeha. Dakle, važno je raščistiti sa samim sobom i pri pogledu u ogledalo, biti iskren prema sebi.

2. Što bih volio (la) raditi? Što bih trebao (la) ostvariti kako bih se primakao (la) ideji svog poslovnog uspjeha?

Odgovor na to pitanje nije jednostavan i svatko bi ga trebao dati sam za sebe. Ako ne možemo sebi dati odgovor na to pitanje, tada si možemo postaviti sljedeće:

3. Što je ono što radim s tolikom predanošću da ni ne primjećujem prolaznost vremena?

Pitam se: “Zar je već toliko sati?” To je vjerojatno onaj posao za koji smo stvoreni, u kojem se očituje naša strast.

Jedan profesionalni glazbenik mi je rekao da se talent može kategorizirati: možeš svirati za zabavu sa svojim prijeteljima, imati vlastiti lokalni bend, svirati u simfonijskom orkestru ili održavati koncerte diljem svijeta.

Ono što je važno znati jest, da talent nije dovoljan. Iza nadarenosti stoji puno rada. Ljudi vide samo ono što se zove uspjeh. Žrtva i svakodnevni trud nisu oku vidljivi.

Misliš li da ne posjeduješ niti jedan talent? To nije točno. Poslušaj one koji misle da se s mnogo truda i upornosti može puno učiniti. Izbaci misao: “Lako njemu, on ima…”.

4. Što činim kako bi se primaknuo (la) ideji vlastitog poslovnog uspjeha?

Često samo kukamo nad uvjetima i situacijama koje nam se ne sviđaju, ali malo činimo kako bi bili bliže onome što uistinu želimo. Premda je borovak u našoj konfort zoni ugodan i nephodan za životnu ravnotežu, ponekad je potrebno napustiti tu sigurnost i otisnuti se na pučinu.

Danas je jako važna stalna edukacija, bez obzira da li smo završili fakultet ili ne. Online tečajevi, besplatni tečajevi, tečajevi koji se plaćaju, ali i drugi neformalni oblici obrazovanja, omogućuju nam proširivanje vidika i znanja  te su dobar način ulaganja u sebe. Studentske razmjene ili edukacije diljem Europe dostupnije su nego ikada u povijesti (treba se samo raspitati i uključiti, traži se samo početni kapital koji se na kraju puta vraća, dakle troškovi su nerijetko minimalni).

5. Da li sam spreman (na) učiti na vlastitim pogreškama?

Onaj koji nije pogriješio, nije nikada ni radio. Ljudi koji istinski rade, i griješe, ali su spremni učiti na pogreškama, biti uporni, ustrajni, razvijati se.

6. Kako se nositi s onim: “poludio je/ poludjela je”, kada krećemo za vizijom vlastitog poslovnog uspjeha, a ne onog kojeg su nam nametnuli?

Ili prevedeno: Kako se nositi s idejom- diplomirani ekonomist želi peći kolače?

Najčešće ništa ne dolazi preko noći. Treba si dati prijelazan rok i stvarati u slobodno vrijeme. Pretvoriti želju u hobi, iskušavati mogućnosti, svakako istražiti područje kojim se želite baviti. Promisliti o tome da li nas navedena aktivnost uistinu ispunjava ili je to samo neki naš hir. Dati strasti vremena da se pretvori u posao. Ako se unatoč svemu pretvori u dim, znat ćemo da smo barem pokušali. Možda, modificirana ideja, više u skladu s onim što tržište traži, u narednom pokušaju uspije ili nas odvede u neku životnu avanturu bez koje bismo bili znatno siromašniji.

 

K.P.

Comments

comments