Tržnice-šarene gradske palete

Posjećujući neki grad uvijek nastojim obići i njegovu tržnicu: trbusi gradova (po Zolinom romanu “Trbuh Pariza”) su fascinantna mjesta. Toliko šarenilo boja i zamamnih mirisa domaćih proizvoda i specijaliteta, može se pronaći samo ondje. Moglo bi se reći: da bi upoznao bolje jedan narod-posjeti njegove tržnice. Na njima često kupuju i gastro znalci koji lokalne namirnice, u svojim kulinarskim emisijama, dovode do savršenstva.

La Boqueria je najpoznatija tržnica u Barceloni. Otvorena je još daleke 1840. godine, a prvi pisani tragovi o prodajama na tom prostoru sežu u 1217. godinu. Smještena je u strogom centru grada, a jedan od ulaza u nju nalazi se u ulici La Rambla.

The Mercat de Sant Josep de la Boqueria (puni naziv), je toliko živopisno mjesto da ne znate gdje biste zaustavili pogled. Veliki izbor svježeg voća, već izrezanog na kockice, u prozirnim plastičnim čašama, koje možete odmah konzumirati, kandiranih i orašastih plodova, začina, nebrojene vrste maslina, različitih veličina i boja, suhomesnatih proizvoda, vina, ribe…

Voće je osnova za čuveno španjolsko piće Sangriu, kojem je baza crno vino. Ovo piće je idealno za vruće ljetne večeri dok se opuštate na balkonu, hvatajući dašak morskog povjetarca. Recepata ima bezbroj. Uglavnom, u litru crnog vina iscijedite sok dviju naranči, izrežite četiri zrele breskve, dodajte med ili šećer, kore dvaju limuna, prstohvat cimeta. Promiješati u prikladnom vrču i staviti da se dobro ohladi. Poslužiti s ledom.

Central Market Hall je najveća natkrivena tržnica u Europi, izgrađena je 1896. godine, a nalazi se u Budimpešti. Smještena ja na kraju shopping ulice Vaci, pa ako vas put nanese u mađarski glavni grad, nemojte je propustiti posjetiti. Ona mami mirisom tradicionalnih kobasica i suhog mesa, velikim izborom vina Tokai, najboljim ukiseljenim krastavcima, ali ono što svakako dominira njenim izgledom su ljute papričice koje su neizostavan dio mađarske kuhinje. Natisnute u bogate svežnjeve izgledaju poput ukrasnih buketa u dominantno crvenoj i sunčano žutoj boji. Bez tih papričica ne može se ni zamisliti čuveni mađarski gulaš.

Zanimljivo je da će vam topla zdjelica gulaša biti ponuđena na brojnim štandovima u gradu, a u hladnim danima dobar je mamac za izgladnjelog putnika. Mađari su od svojeg, naoko, običnog jela načinili brend.

Radovalo bi me kada bi i mi u Rijeci mogli ponuditi svojim turistima pečenu, plavu ribu, kao dnevni gastro užitak s nogu, a u zimskim mjesecima kakvu dobru istarsku maneštru s bobićima ili jotu. Turiste najviše raduje kada mogu pojesti nešto kvalitetno, jer ponekad zbog žurbe, ne stignu posjetiti restoran. Naravno, tome se ne bi radovali samo turisti :).

Ako ste u žurbi u Budimpešti, tada svakako probajte i langoše. Tijesto prženo u ulju, premazano češnjakom i posipano sirom. Postoje, naravno, i druge slane i slatke verzije, ali meni osobno, ova je najukusnija.

Provela sam vas ovaj put kroz dvije tržnice, a vi ako ste na putovanju, odvojite malo vremena za trbuhe grada. Nikada nećete otići razočarani, osim ako ne volite vrevu, jer gužva i decibeli sastavni su dio ovih očaravajućih mjesta.

Autorica članka: Katrin Polak

 

 

Comments

comments