Tides of Youth festival – Cres, Tarej

Cres, najveći hrvatski otok… Ljeta svog djetinjstva  često sam provodio kupajući se u moru podno Belog i gledajući iznimno rijetke bjeloglave supove kako paraju nebo. Štoviše, to je otok na kojem sam prvi put vidio kita i dupine, hranio ovce, skoro se ugušio kupinom i bježao od magarca. No, ovo nije priča o svjetski poznatim hrvatskim otocima nego o entuzijazmu više udruga koje su na taj otok dovele nešto što je prijeko potrebno jednoj državi koja se orijentira turizmu i jednoj županiji čiji će glavni grad biti Europska prijestolnica kulture – 2020.

3.7.2015.-te – primam poziv prijatelja iz srednjoškolskih dana: „Ej, šta ima? Ovi moji su išli na Cres nastupati na nekom festivalu s bendom pa su me zvali da dođem. Ideš sa mnom sutra, ionako je sto stupnjeva u Rijeci?“ Nisam previše razmišljao, Rijeka je ljeti poprilično dosadna, pristao sam i lajkao event festivala na fejsu. U 23 sata javio mi se drugi prijatelj  iz Delnica: „Vidio sam da ideš na ovaj festival, neki moji su gore, doći ću po tebe pa idemo skupa jednim autom do Krka pa trajektom preko na Cres.“

4.7.2015.-te 7:00 – Dogovor sklepan noć prije  uspješno se ostvario, troje nas se, naoružalo ljetnim osvježavajućim pićem pivom, hvatamo vjetar na trajektu koji ide prema Cresu, a auto smo ostavili u prvoj šikari na Krku u nadi da se  neće rastopiti.

Stupili smo nogom na kopno i neka djevojka nas je upitala da li i mi idemo na Tides of Youth i kako ćemo doći do tamo? Sad nas je bilo već četvero i nemamo prijevoz. Nasreću, uskočili su jako dobri poznanici koji su došli po nas i odveli nas na festival skupa s nepoznatom djevojkom, bili smo preškrti  platiti taksi. 😀

Festival je smješten u šumi čije krošnje daju kvalitetan hlad u vruće ljetne dane, a cijelom šumom odjekuje glazba sa tri pozornice. Iznenadilo me koliko poznatih ljudi je već na festivalu i koliko ima stranih  turista . Zašto sam ja tek noć prije čuo za ovo? Nastavili smo uživati u prirodi i agresivnom beatu koji traje cca deset sekundi, napravi četvrtinsku pauzu i onda ponovno i tako tako tri dana, i dan danas ga se povremeno sjetim. Hrana je bila uglavnom veganska što sasvim odgovara jednom ljetnom festivalu, specifično je bilo da ju je neko vrijeme posluživala crnkinja u toplesu. Moram priznat da sam vrlo rano ostao bez snage, već oko 22 sata te sam uhvatio san u prvom šatoru koji sam dohvatio, pošto nisam imao svoj. Mislio sam da ću se malo naspavati, ali uzbunio me je prvo poziv iz Rijeke, onda vlasnik šatora i na kraju alternativni bend od čijih krikova kroz šumu i dalje imam noćne more. Mislio sam da je to vrhunac no, već oko  1  sat u noći me probudio srednjoškolski prijatelj: „Ej, imaš možda za poziv , ne mogu nigdje pronaći prijatelja? OOO, PA TU SI , TRAŽIM TE POSVUDA, ŠTO RADIŠ U TOM ŠATORU?“ I tako je krenulo novo tulumarenje kroz šumu osvijetljenu i ukrašenu svakakvim lampicama i raznim ukrasima. U ranu zoru smo pokušali naći more, ali sam brzo odustao  hodajući po raznim šikarama i ne nalazeći  put. Oni uporniji i hrabriji uspjeli su se okupati.

Ove godine ipak neće biti tih problema jer, citiram objavu sa stranice festivala:

„Pronašli smo novi prilaz moru! Bliži i čišći. Na njega smještamo HEDONISTIC SHORE, sasvim novi floor koji radi sve dok ima sunčevih zraka!“ – Tides of Youth

Vrativši se na mjesto gdje smo postavili kamp zatekao sam prijatelja kako leži na stolu pokriven  toalet papirom i poznanika koji je bio lijen postaviti šator pa je spavao na njemu.

WP_20150705_12_54_29_Pro
“Jutarnje drijemanje…”

To mi je bilo zamorno za oči te sam otišao popiti smoothie, što me oduševilo, na rijetko kojem festivalu nude vitamine nakon neprospavane noći. Putem sam naišao na našeg vozača kako spava na tlu i provjerio mu puls da znam da li ćemo se vratiti s njim ili bez njega.  Nakon par sati krenuli smo križnim putem natrag u Rijeku. Ovaj put  uzeli smo kombi do trajekta  kojim smo prešli na Krk, ali sada nas se sedmorica vozila u automobilu (ovo nikako ne preporučujem!). Putem smo napravili i malu turneju po krčkim plažama. Tides of youth je jedan od tih festivala, krene vas troje, vraća  se sedmero. Po povratku u Rijeku netko od novih je upitao: „Gdje je Maky?“ –„Tko je Maky?“ –„Zovi ga na mobitel?“ –„Ma on je rekao da će ostat tamo partijat još par dana.“

Napokon sam legao u krevet, pun dojmova i pokušao zaspati, ali beat koji sam slušao dva dana  i mi se dalje vrtio po glavi. Definitivno je vrijedilo.

Ako i vi želite imati ovakvu avanturu (ili ipak malo blažu), na sljedećim linkovima možete pronaći detaljnije informacije o ovom festivalu kao i odbrojavanje do početka samog festivala:

Web-stranica festivala
Facebook stranica festivala
Facebook event festivala

Mi idemo i ove godine, a i vama preporučamo da se  malo odmorite i napunite baterije u hrastovoj hladovini creskih šuma. Pozdrav od ekipe „Rado viđeni“.

WP_20150705_16_08_02_Pro
“S trajekta na povratku prema Krku…”

Autor članka: Mario Grbić

Comments

comments