Svijet je piletina

Ona Perina odlučila je za ručak pripremiti piletinu. Njezina odrasla djeca već su nekoliko godina bila na proteinskoj ishrani kako bi ojačala mišiće, tako da su se obroci često sastojali od bijelog purećeg ili pilećeg mesa. No, mučila ju je afera sa salmonelom i starim mesom zamrznutim tik pred istekom roka trajanja. Zapravo osjećala se loše kao i ostale hrvatske domaćice koje su nastojale zdravo hraniti svoje obitelji, svjesne da kupuju jeftino europsko smeće, dok naš uzgoj stoke i poljoprivreda neumoljivo propadaju. Prije odlaska u svoj omiljeni trgovački centar, svratila je u obližnju ljekarnu:”Molila bih nekoliko maski i kirurške rukavice te neko sredstvo za dezinfekciju”, rekla je ljekarnici koja ju je upitno promatrala.

“Susjedo, vi se već pripremate za epidemiju gripe?”, nije odoljela upitati farmaceutkinja.

“Da…da…”, promrmljala je Perina supruga, nemajući volje ništa objašnjavati.

U trgovačkom centru navukla je kirurške rukavice i izabrala jedno poveće, bljedunjavo pile. Strpala ga je u za to pripremljenu vrećicu.

Kod kuće je ponovno navukla kirurške rukavice i stavila masku preko lica te škarama izrezala pile. Potom je dobro oprala i dezinficirala drvenu dasku, nož, škare i kuhinjski pult. Čitala je da meso treba prilikom pečenja razviti temperaturu veću od 70°C kako bi nestali uzročnici salmonele pa je u meso utaknula mjerač temperature kako bi bila sigurna da se svaki dio mesa dobro ispekao.

Kad se obitelj vratila, u kuhinji se miješao miris netom ispečenog pileta s mirisom bolničkog dezinficijensa.

Dok su djeca slasno jela, Pero je pronašao suprugu na balkonu s kojeg je pucao pogled na more i okolne nebodere. Držala je metar u ruci i nešto mjerila.

“Odlučila si kupiti ormar ?”, pitao je Pero.

“Ne ormar, nešto slično. Što misliš da li bi nam na balkon stao jedan maleni kokošinjac? Samo tri, četiri kokice. Imali bi uvijek svježa jaja”, rekla je smrtno ozbiljnim glasom.

Autorica članka: Katrin Polak

 

 

Comments

comments