Ribari ljudskih duša

(naslov je posuđen iz Šušnjićeve knjige koja između ostalog progovara i o promidžbenim porukama)

Znam, i vama se slično bezbroj puta dogodilo. Dakle, miješam gulaš (a znate kako je u početnoj fazi pripreme malo potrebno da zagori), kad zazvoni telefon. Nepoznat broj. Možda je nešto važno, zove me netko čiji broj nisam memorirala. Podignem aparat. “Moje ime je Marina i mi smo tvrtka koja nudi…” Ne zanima me što nude. Misli su mi u padeli gulaša. “Nisam zainteresirana. Doviđenja.”

“Dobar dan! Moje je ime Damir i ovaj razgovor se snima.”, odgovorim opet drugog dana na telefonski poziv. “Oprostite Damire”, kažem, “jeste li vi iz KGB-a, tko vam je dopustio da me snimate?”

Perem pod u hodniku i baš sam pri kraju posla. Zvoni telefon. Možda je nešto važno. Jurnem prema dnevnom boravku i okliznem se na mokre pločice te umalo slomim nogu. Podignem se i dohvatim telefon. ” Moje je ime Ivan i nudim vam životno osiguranje…” Što da kažem Ivanu? Trudim se biti pristojna. Jedva…

Na mjestu sam “gdje car ide pješke”. Opet telefon: “Moje je ime Renata i zovem vas iz Centra za prevenciju…”. Na brzinu se ispričavam poslom i spuštam telefon na postolje. Ali nelagodne misli počinju se obrušavati na mene svom silinom: “Nisi saslušala do kraja, možda su te zvali iz onog centra za prevenciju karcinoma. Bila si na mamografiji.” Noge mi se odsjekoše. Zovem Renatu, broj je memoriran. Ispričavam se zbog svoje žurbe i pitam je odakle me zvala. “Nudimo vam besplatan medicinski pregled bla… bla…” Laknulo mi je. ” Žao mi je, prezaposlena sam, nemam vremena”, kažem Renati. Ne kažem joj da već odavno mislim da ništa nije besplatno i da iza svega uvijek “nešto stoji”.

Dva dana kasnije odgonetnem što stoji. Čitam u novinama o razotkrivenoj grupi prevaranata koji obavljaju besplatne medicinske preglede građana koje koriste kao paravan za prodaju medicinskih proizvoda. Unaprijed pripreme lažne nalaze kako bi “bolesnika” namamili na kupovinu. Naravno, obučeni su u bijele kute i nemaju ni L od liječničke struke.

Pokažete li samo malo više ljubaznosti i zainteresiranosti za usluge koje nude telefonski uzurpatori jer ste odlučili biti: “ljubazni”,”razmisliti”,” sretan vam je dan”, maltretiranje u nedogled je nevjerojatno. Zovu vas usred sastanka, dok jurcate gradom i obavljate važne stvari i bjesomučno vas maltretiraju. Mobilne usluge nude telefonom, a kada im kažete da ne dogovarate tako nešto telefonom i da postoji njihova poslovnica u kojoj ćete sve potanko precizirati kada pročitate ugovor, nisu baš presretni. I tako u nedogled…

21. je stoljeće i znam da su reklame sastavni dio modernog života, ali ovo nisu reklame, ovo je teror. Atak na našu privatnost i obiteljski mir. Nisam pretjerano gruba prema Marinama, Ivanima, Damirima, Renatama jer uvijek zamišljam kako iza slušalice sjedi nečije dijete koje je godinama nezaposleno i na ovaj način si pokušava  zaraditi za život, ali unatoč tome, apsolutna zabrana promidžbe putem telefona trebala bi biti imperativ. Postoje drugi načini reklamiranja kojima smo neprestano bombardirani, ostavite nam barem malo privatnosti, ionako je gotovo više i nemamo.

Autorica članka: K. Polak

Comments

comments