Resident Evil 7 Biohazard

Sjećam se kada sam odigrao svoju prvu Resident Evil igru, bio je to klasik Resident Evil 2. Igra mi se  odmah svidjela koliko god puta mi se znala srušiti na starom računalu koje je u ono doba pogodilo Windows 98. Ubrzo sam dobio play station 1 i odigrao preostale nastavke, te među njima i Resident Evil Survivor. Bio je to najgori Resident Evil u ono doba, prvenstveno zato što se igrao iz prvog lica. Nakon te igre cijeli fandom je pljuvao po RE igrama iz prvog lica. Sa Resident Evil-om 7  je druga priča, igra se isto iz prvog lica, što ga čini time što i je, odlična igra. Ovaj tekst sadrži potencijalne spoilere, ukoliko smatrate da bi vam ovaj tekst mogao pokvariti užitak u igri ne čitajte dalje!

Početak igre – dolazak na napušteno imanje” bogu iza nogu”

Igra počinje uvodnom animacijom u kojoj se glavnom junaku Ethanu javlja njegova žena Mia i moli ga da dođe po nju. Gdje, kuda? Ni više ni manje nego na lokaciju iz demo-a. Kuća je doživjela određene promjene, ali je i dalje jednako jeziva kao što je bila u demo-u. Mehanika igre nije promijenjena te je igru i dalje puno ugodnije igrati sa gamepadom nego mišem i tipkovnicom. Grafika je (jezivo) prekrasna, od okoline do likova i spodoba na koje ćete naletjeti. Optimizacija igre je odlična te se na mojoj konfiguraciji (ROG G750JM) sa GeForce 860M i 8GB RAM-a izvodi besprijekorno na FullHD-u sa High detaljima. Također ćete moći pogledati VHS iz demo-a još jednom (ukoliko niste igrali demo), što je opcionalno. Kao što sam spomenuo u recenziji za demo, većina predmeta u igri, kao npr. automobili, elektronički aparati, itd. koje ćete vidjeti,  su “retro” samim time imate osjećaj da  se radnja igre odvija u nekoj drugoj godini, a ne u 2017.

Jack si je dao truda i počistio kupatilo, pogledajte kako je izgledalo prije

Što se tiče korisničkog sučelja ono je ostalo minimalističko, imate osjećaj da gledate kroz oči lika kojim upravljate, što je i ideja. Osobno zamjeram što su ostavili brojač metaka u donjem desnom kutu, da su to maknuli, igra bi pružala drukčije iskustvo u borbama. Kod sebe možete nositi četri oružja, što se tiče HP-a u prvim trenucima ćete HP morati odrediti na osnovu krvi na ekranu. Kasnije dobivate, pazite sad ovo… Smartwatch koji prati vaše vitalne funkcije, što je vrlo dobra ideja od strane kreatora. To je jedini komad tehnike na koji sam naletio, a pripada modernom dobu, inače telefon koji lik koristi je fiksni, a igra se “sejva” na diktafon.

Prvi pogled na vaš novi smartwatch

U igru su vraćene takozvane sigurne sobe koje od Resident Evil-a 4 više nisu postojale u serijalu. Dakle, radi se u sobama kakve su se nalazile u originalnim nastavcima Resident Evil-a, u njima se nalazi točka u igri (u starim nastavcima pisaća mašina) koja omogućava “sejvanje” i magična kutija u koju možemo potrpati višak stvari koji nosimo sa sobom i preuzeti u drugoj sigurnoj sobi iz iste takve, ALI druge kutije. Nerealno? a da….

Dobru staru pisaću mašinu  zamijenio je diktafon

Neprijatelji u igri su kao i u demo-u Jack Baker i njegova “familija”. Protivnici se ponašaju kao i u Outlastu i Amnesiji, znači, spaze vas, Vi bježite, ne spaze vas, kreću se i komentiraju kako vam se loše piše itd. Jedina razlika je što ih ovdje možete ubiti ili onesposobiti. Na raspolaganju vam je arsenal oružja koje ćete pokupiti tijekom igre. No, također možete i pobjeći te uštedjeti municiju. Boss fight-ovi su nešto drugo, teško je odrediti kada ste dovoljno ranili protivnika s kojim se borite. Ponekad se pitate da li uopće ima smisla trošiti HP ili municiju. Ukoliko želite veću…. dozu realnosti? Isključite kursor na oružju, čini borbe puno zabavnijima.

“Welcome to the family, son.”

Svaku prostoriju je potrebno istražiti jer nikad ne znate možda se u cipeli kriju meci za sačmaricu ili kakav ključ. Ovaj Resident Evil vraća stare “fore” iz originala. Npr. da bi prošli kroz vrata morate naći metalni dio koji tvori tijelo bika na vratima bika jer, eto, zašto bi koristili običan ključ kada postoje razni komplicirani “fancy” mehanizmi za zaključavanje. Atmosfera u igri je jednaka onoj Resident Evil remake-a, nikada vam neće biti svejedno kretati se hodnicima i prostorijama dok slušate zvukove koji dolaze iz zidova ili izvan kuće.

Atmosfera je jeziva, te imate stalan osjećaj da vas netko promatra

Sve u svemu, ovo je jedan od boljih nastavaka serijala, ne bih rekao da se vraća korijenima već mijenja mehaniku igre, prilagođava ju modernim horor naslovima i VR-u. Resident Evil 7 preporučio bi i “starim” fanovima koji su nakon RE 5 digli ruke od serijala, jer ovaj nastavak je ona promjena koja je bila potrebna da Resident Evil više ne bude puka sci-fi pucačina. Svakako preporučam igrati sa slušalicama i gamepadom, a tko može i VR-om, nažalost, to nisam uspio isprobati.

Autor članka: Tino Grgurić

Comments

comments