Razmišljati izvan “kalupa”?!

Razmišljati svojom glavom u današnjem svijetu nije uopće lako. Svijet nas voli držati u svojim zatvorenim kutijama koje imaju male prozore kako bi imali privid slobode. Zapravo, današnji svijet obožava klonove. Kao što je nekada u socijalističkoj Kini prevladavao trend uniformiranosti odjeće, tako se danas se teži uniformiranosti mozgova.

Čini nam se da se ovo gore napisano ne odnosi na nas?!

Hrlimo staviti na sebe kakvu trendovsku krpicu jer je “svi” imaju, palimo prvu cigaretu jer “svi puše” i nehotice oponašamo sliku svijeta koja nam se nameće. Radimo šutke ono što nam se kaže bez obzira na protivljenje savjesti, znamo da nije u redu, ali što ćemo-“tako je, kako je”.

Često gubimo svoje “ja” kako bismo bili prihvaćeni ili kako bi nas voljeli. Ali svijet u kojem nas svi vole ne postoji. Svijet u kojem bismo svima mogli ugoditi također ne postoji. Rizik ugađanja svima je gubljenje samoga sebe i onoga što uistinu jesmo. Rizik šetanja za svijetom rađa našu mlakost, tupost i pasivnost.

Krize; bilo društvene, moralne, materijalne, vrijeme su vlastitih preispitivanja. Danas je sve u krizi: naša zemlja, Europa, svijet…

Kriza tridesetih godina prošlog stoljeća iznjedrila je Hitlera.

Hoćemo li smoći snage misliti vlastitom glavom, ako se slično stvorenje opet pojavi na pozornici svijeta ili ćemo se utopiti u bezličnoj masi koja viče: “Heil!”?

 

Autorica teksta: Katrin Polak

Comments

comments