O kuhanju sapuna i važnosti radija u dječjem odgoju

Naslijeđem sam postala vlasnica zanimljive knjige pod naslovom „Knjiga za svaku ženu“, a tiskala ju je Hrvatska seljačka tiskara još davne 1952. godine. Četiri stotine sedamdeset i devet stranica savjeta: o uređenju kuće, krojenju i šivanju, pletenju i vezenju, uzgoju životinja i povrća, o odgoju djece, kuhanju i tome slično. Premda bi se mnogi savjeti i danas mogli primjenjivati, a mnogi recepti iskušati, nama su zanimljivije promjene koje su se zbivale u svim porama društva u proteklih šezdesetak godina. „Facebook generacijama“ te promjene će svakako biti uočljivije i nadam se, interesantnije. Pa da počnemo:

KUĆA ČISTA- ZDRAVLJE BLISTA

TKO PLJUJE PO PODU-VRAĆA MU SE NA LICU

Kako održavati zemljani pod, o petrolejkama, toaletima, isprašivanju posteljine i izradi sapuna…

Zemljani pod je najgori pod: kad se navlaži, pod je blatnjav, a kada se previše sasuši, postaje prašnjav. Takav se pod ne može čistiti ribanjem, već jedino tako da se svakih mjesec dana skine gornji sloj zemlje, pa se premaže svježom čistom ilovačom u koju se dodaje sjeckana slama ili plijeva.“

„Petrolejke s okruglim stijenjom (op.a. platnena vrpca u svjetiljci natopljena petrolejem) daju jače svijetlo nego one s plosnatim. Petrolejke jako kvare zrak, često zaudaraju, svijetlo im kod najmanjeg pokreta titra, a opasne su zbog požara. Stakla ili cilindri rado pucaju, neki ih prije upotrebe prekuhaju. Da ne bi zaudarale, treba ih dobro čistiti, a stijenj izravnati.

Petrolejke će nestati, kad zemlja bude elektrificirana. Električne žarulje daju stalno, jasno i jako svijetlo, bez ikakva mirisa, ne kvare zrak. Jedino slabe žarulje- one od 10 ili 15 svijeća- daju suviše žuto svijetlo.“

TKO ŠTEDI NA SVIJETLU (op.a. svjetlu), GUBI NA OČIMA

NE RADI NIKAKAV POSAO NA SLABU SVIJETLU

U sklopu kuće i to po mogućnosti što bliže mora biti nužnik. Zdravlje treba čuvati, a mnogi ga je ukućanin izgubio idući po kiši i snijegu, po vjetru i hladnu vremenu u nužnik negdje na kraju dvorišta ili vrta.“

„Isprašivanje uložaka, jorgana, gunjeva i jastuka vrši se španjolskom trskom i oprašivačem od trske. Trebamo lagano udarati, jer jaki udarci lome perje i strunu, odnosno onaj materijal kojim je posteljina punjena…“

„Sapun se nareže na sitne listiće i stavi u vodu da zavrije. Ova se tekućina dodaje u vodu za ribanje. Štedljiva domaćica sprema otpatke od sapuna, te kada prikupi veću količinu upotrebljava ih za priredbu sapunice. Za pranje poda dobro je vodi dodati lug od pepela.“

Evo, zlu ne trebalo, dodat ću i recept za pravljenje sapuna uz napomenu da se isti može izrađivati i od starog ulja ili od isjeckanih goveđih ili svinjskih kostiju:

Uzmi 7 litara kišnice ili cijeđa, 4 kg mrsa (loj, stara mast, pokvareni čvarci, kožice, kosti od šunke) i 1 kg kaustične sode (op.a. natrijev hidroksid). Sve stavi u lonac i kuhaj kod lagane vatre 2 sata uz neprestano miješanje. Pred svršetak dodaj 2 šake soli. Za vrijeme kuhanja škropi hladnom vodom da ne iskipi. Da li je gotov isprobaj tako, da umočiš nož te ako se odmah na njemu skrutne, znači da je sapun gotov. Ulij ga u sanduk, koji obloži mokrom krpom. Kroz pukotine će isteći tekućine, a sapun kad se ohladi izvadi zajedno s krpom i reži u lijepe komade. Rezati ga možeš nožem ili žlicom.“

Ako niste sigurni što danas obući i jako vas muči da li vam torbica odgovara trenutnoj odjevnoj kombinaciji, te da li je ruž iste nijanse kao i nove štikle ili se možda ipak razlikuje pa u panici nosite ogledalo na svjetlost dana i prinosite cipelu usnicama te uz vlastito neopisivo veselje utvrdite da nijansa odgovara, onda su sljedeći savjeti vama namijenjeni:

ČISTO I POKRPLJENO SLUŽI NA ČAST DOMAĆICI.

RUPA SE KRPI DOK KROZ NJU PROLAZI ZRNO ZOBI,

A NE DOK KROZ NJU DUVA (op.a. puše) VJETAR.

KRPEŽ KUĆU DRŽI

Pretpostavljam da ste shvatili da su savjeti namijenjeni krpanju rupa na odjeći.

„Krpanje u kućanstvu gotovo da je važniji posao nego što je krojenje i šivanje novih stvari. Uredno zakrpano odijelo ili rublje vrlo često može zamijeniti novo, naročito ako ga usto dobro očistimo, obrubimo rupice ili rukave koji su se počeli derati, operemo i izglačamo. Dobra domaćica će uštedjeti mnogo, ako kod čišćenja i poslije pranja redovito pregledava rublje i odijelo. Naiđe li na neko stanjeno ili oslabljeno mjesto, ona će tu podložiti krpu i rukom prošiti, tako da se s lica odijela krpanje ne primjećuje.“

Sada malo o odgoju djece! Oni od vas koji su roditelji znat će da se radi o jednoj od najzahtijevnijih uloga u životu. Odgojiti potomka u 21.stoljeću, veliki je izazov s kojim se susreće suvremeni roditelj. Kako se odgoju pristupalo 1952? Možda nešto i naučimo!?

TEŠKO MAJCI I DJETETU,

AKO DIJETE ZAPOVIJEDA.

JEDINAC JE NAJTEŽE DIJETE

Novorođeno dijete nije nikakav smanjeni čovjek. Ono nije čovječuljak, koji je 20 puta lakši od odraslog čovjeka, pa su mu prema tome i njegove potrebe u svemu 20 puta manje od odraslih ljudi. Novorođeno dijete je čovjek svoje vrste i ono ima svoje zahtjeve i svoje zakone. Ovi su različiti od onih koji vrijede za odrasle.“

„Dječje jaslice i obdaništa ( op.a.dječji vrtići) su slabo poznate na selu. Oni, koji su o njima nešto čuli, vjeruju da je to potrebno samo tvorničkim radnicama. To nije točno: obdaništa i dječje jaslice su potrebne jednako i selu kao i gradu. Evo i zašto:

U staro vrijeme je malo dijete upravo zarobilo svoju majku. Majka nije mogla uzeti nikakav veći posao, jer ju je svu zaokupilo dijete. Majka se nije mogla maknuti iz kuće, opet zbog djeteta; stari ljudi su joj dokazivali, da tako mora biti i žena se pokorila. Ona je imala vezane ruke i noge sve dok dijete nije prošlo dvije ili tri godine…“

Kada uđe u pubertet pred roditelje se postavljaju novi izazovi. Evo nekih od podnaslova u navedenoj knjizi:

„Pratite li, kako vaše dijete živi na ulici, u dvorištu, na pašnjaku, u šumi, na livadi i na raznim drugim javnim mjestima?

Nije li vaše dijete u nekom „divljem“ dječjem društvu?

Pratite li neodgovoran rad pojedinaca i neprijatelja vaše djece?“

Da li ste ponekad čuli od vašeg djeteta ( ili ste vi to dijete?), rečenice poput:“Ta glupa škola.“ ili, „Zašto ja uopće moram u školu?“ Možda moderne dječje umove ne bi bilo loše upoznati s činjenicom da je škola povlastica koju imaju danas i da su starije generacije nerijetko odrastale bez mogućnosti školovanja te da je mnogima nastava bila san koji nisu mogli ostvariti. Knjiga iz 1952. na tu temu kaže:

NE BUDI NEPRIJATELJ SVOGA DJETETA: ŠALJI DIJETE U ŠKOLU

„… Na veliku žalost i sramotu još uvijek ima roditelja koji ne osjećaju vrijednost škole. Sve manje i manje ima takvih roditelja, ali ih ima. Teško šalju djecu u školu, zadržavaju ih kod kuće da vrše neke kućne i poljske poslove. Oni čak misle, da je za njih veća korist, ako dijete izvrši neki sitni kućni posao, nego ako stekne čvrsto osnovno znanje potrebno za život.

Drage djevojčice i djevojke, koje imate više neopravdanih sati nego je „žutih zrna u kukuruzištu“, malo se zamislite nad ovim:

„Neki roditelji vjeruju, da je muškoj djeci potrebna škola, ali uporno misle, da ženskoj nije potreban školski odgoj.“ i sada poučavanje takvih roditelja: „Pravi otac i prava majka brinu se da im djeca redovito idu u školu, ponosni su i sretni, ako im djeca napreduju i ispunjavaju svoje školske dužnosti. I to jednako muška kao i ženska djeca. Kako smo već rekli, tu ne smije biti nikakve razlike.“ U tekstu pod naslovom ZAPOSTAVLJANJE ŽENSKE DJECE se kaže: „Žensko dijete može biti velika pomoć, radost i ponos svojoj majci. Ne smije se nikada na žensko gledati kao na neko zlo, koje je zadesilo obitelj njenim rođenjem.“

Pa, ženska dječice, kada odlučite sljedeći put markirati s nastave, shvatite da je bio dugačak put do mogućnosti da uopće sjedite u razredu. Možda ipak malo promislite.

Mobiteli, kompjuteri, mailovi… a radio???

SLUŠA LI VAŠE DIJETE RADIO EMISIJE?

„ I radiom se služi sve više ljudi. Mnoge kuće i po selima imaju svoje radio- aparate. Roditelj neka upućuje svoje dijete da sluša razne zanimljive vijesti, čitanje pripovijedaka, lakše muzičke emisije i.t.d. Ne samo što ga to slušanje odgaja i obrazuje, nego naročito korisno djeluje na razvijanje osjećaja za lijepo.“

Za kraj sam ostavila pouku za roditelje pod naslovom: PRETJERANA LJUBAV STVARA SEBIČNJAKE. Ne mogu, ne zapitati se, da li je većina naših političara bila odgojena u pretjeranoj ljubavi?

„ Najteža je posljedica od svega toga, što pretjerana ljubav stvara sebičnjake, a sebičnjaci su najveća nesreća za društvo. Od takvih ljudi nikad nikome dobra. Pitat ćete: „A zašto pretjerana ljubav stvara sebičnjake? Jednostavno zato, što i sama takva pretjerana ljubav prema djeci izvire iz roditeljske sebičnosti. Za takve roditelje ne postoji na svijetu ništa, osim njihovog djeteta, čitav svijet se oko toga okreće. Oni ne vide, da njihova djeca pripadaju i društvu, a ne samo njima, isključivo njima. Kad su oni takvi, moraju odgojiti sebičnjake, samoživce, ljude koji u životu ništa neće vidjeti nego sebe i svoj vlastiti interes. Da se takva nesreća s djetetom ne dogodi, roditelji moraju shvatiti, da ne odgajaju dijete samo za sebe i svoju radost, i da njihovo dijete ne može uvijek živjeti samo od njihove ljubavi. Ono mora svojim dobrim i nesebičnim postupcima steći ljubav i poštovanje svoje okoline, čitavog društva.” Na ovo nemam ništa dodati.

Autorica članka: Katrin Polak

Comments

comments