Kristine Barnett: “Iskra”

(Kako sam u autističnom sinu pronašla genija)

Dječačić Jake, inteligentno dijete, počinje se neobično ponašati; prestaje govoriti i komunicirati s okolinom. Ne dopušta da ga se zagrli, ignorira ljude i zabavlja se sjenkama na zidu. Satima, u tišini, može promatrati sjene bez da se pomakne. Uoči trećeg rođendana dobiva dijagnozu: umjereni do teški autizam. Unatoč nevjerojatno visokom kvocijentu inteligencije (189 IQ), ocjene njegove funkcionalnosti smjestile su ga među zaostalu djecu. Od njega se više ne očekuje da progovori, niti da nauči čitati.

Njegova majka Kristine suočena s teškom dijagnozom ne posustaje, ona nazire tračak iskre u Jakeovim očima i odlučuje se sama suočiti s bolešću i izvući ga iz posebnog programa, u trenutku kada učiteljica moli da Jake ne dolazi više s omiljenim kartama s abecedom.

Ideja vodilja koja je pokreće : prestati se koncentrirati na ono što Jake ne može i omogućiti mu ono što može. Majka stavlja ogroman teret na svoja leđa, brinući  o svom drugom bolesnom djetetu, ali radeći i u vlastitom vrtiću. No, uvjerena je u to da u Jakeu čuči nešto posebno jer zamijećuje njegovu izvrsnu memoriju te mogućnost da izgrađuje složene oblike po sobi na tepihu. Iz dana u dan suočava se s nevjerojatnom genijalnošću svoga sina koji je progovorio i zapanjio sve svojim briljantnim promišljanjima.

Još jednom ulazi u rizik kada shvaća da se Jake smrtno dosađuje u osnovnoj školi jer je svo gradivo već savladao i donosi odluku o preskakanju sedam razreda. Put nije nimalo lagan te nakon brojnih kritika i muka dokazuje svima da je imala pravo: Jacob “Jake” Barnett sa svojih četrnaest godina je vrhunski fizičar i matematičar, profesor na Sveučilištu Indiana, piše doktorat, a njegov istraživački rad iz kvantne mehanike, smatraju važnim za svjetsku znanost i vide ga kao budućeg dobitnika Nobelove nagrade. ” On može napraviti sve što poželi”, rekao je Jakeov profesor fizike, na upit novinara.

Ova autobiografija je dramatična priča koju nam je ispričala Kristine Barnett. Namijenila ju je svima koji misle da djecu treba stavljati u kalupe, zagovarajući poštovanje djetetovih strasti umjesto njihova preusmjeravanja.

Osnovna priča o putu genijalca Jakea isprepliće se s teškom borbom obitelji pred koje je život stavio niz prepreka: bolest drugog djeteta, bolest majke, novčanu krizu, smrt Jakeovog prijatelja… Zauzvrat im je darovao mogućnost da budu pomoćnici i drugim obiteljima koje se nalaze u sličnim poteškoćama i da uspiju zadržati sve one tradicionalne obiteljske vrijednosti, omogućivši djeci da se igraju, druže i imaju sretno djetinjstvo.

Knjiga ne dozvoljava da se ne zapitamo kako funkcioniraju naši sustavi? Jesu li dovoljno fleksibilni da prepoznaju iskru u svakom djetetu ili ih ukalupljuju u određene obrasce neovisno o  njihovim potrebama?

“Iskra” se čita u jednom dahu i kada je počnete čitati ne možete je ispustiti iz ruku. Nakladnik je “Profil”.

Na naslovnici knjige je slika Jakea koji piše jednadžbu na prozoru koji gleda na New York.

K. Polak

 

Comments

comments