Hygge i dosadna kišurina

Jesen stiže, dunjo moja! Ljeto je nestalo gotovo preko noći. Vani kiša. Slobodan vikend!!!

Pjesnik bi rekao da kiša: rominja, sipi, teče, zveči, glogolja, žamori, bugari… no samo jedan pogled kroz prozor razbija iluziju o romantičnoj strani kiše.

Kišurina pada i pada, šire se lokvetine, a ceste se pretvaraju u rijeke. Ujevićev “Dažd” nastao je u vrijeme kada klimatske promjene još nisu bile vidljive. Jeseni su bile jeseni, a proljeća proljeća…

I što sad? Kako si uljepšati život dok se vani iz oblaka slijevaju bačvetine vode, a vrt koji ste ljetos spašavali od suše, pretvara se u džunglu u kojoj je trava, u jesen, zelenija nego ikada.

Ako još niste čuli za termin “hygge” (hoo-ga), radi se o danskoj umjetnosti sretnog življenja. (Bila je najriječ prošle godine). Naši Dalmatinci rekli bi to jednostavnije – “fjaka”, Španjolci – “siesta” (doduše, kod njih je to više popodnevno spavanje), a Alen Vitasović bi pjevao: “Gušti su gušti…”.

Danci su izmislili taj naziv kako bi izašli na kraj s tamnim, dosadnim, hladnim (i vjerojatno depresivnim) danima. Znali su ga i unovčiti, objavljujući na tu temu brojne knjige. Naši Dalmatinci kada odmaraju, odmaraju i ne pada im na pamet objaviti ciklus knjiga o fjaci. A mogli bi!

Dakle, Danci su stvorili jednostavne rituale koji im omogućuju da uživaju u sadašnjosti i u onim malim, sitnim trenucima koji uljepšavaju život. To je vrijeme provedeno bez stresa i velikih očekivanja, vrijeme u kojem nestaje utrka za novcem, u kojem smo u miru sa samim sobom, uživamo u obiteljskim razgovorima, u ritualima poput pijenja čaja iz starih, luksuznih, bakinih šalica, zamotani u toplu deku s knjigom u ruci. Hygge traži da se ne brinemo za sutra niti za ono što je bilo u prošlosti te da probleme ostavimo na dvorištu, da ih ispere kiša. Hygge nas odvaja od teškog rada, gomilanja materijalnog, a traži od nas da njegujemo odnose s ljudima koji su oko nas da se smijemo ili šalimo. (Hygge za roditelje s malom djecom bit će nešto živopisniji, kratkotrajniji i upozoravam vas, ni slučajno nemojte paliti svijeću!).

Danci su poznati kao najsretnija nacija na svijetu. Naravno, reći ćete, kad su uređena država pa se ne moraju brinuti o egzistencijalnim pitanjima. To je točno. No, možemo li mi, temperamentni mediteranci, naučiti nešto od Danaca? Možemo li odložiti vreću s problemima i iznaći sreću u jednom kišnom danu? Pronaći nešto što na nas djeluje umirujuće, a da nas ne uhvati nervoza i osjećaj da nešto vellikooo propuštamo. Teško, ali ipak…

…pokušajmo:

Što nam je potrebno?

  1. čupava dekica ili ogrtač
  2. svjetlost svijeća
  3. tople čarape (bolje pamučne, vuna grebe)
  4. starinska šalica čaja ili čokolade
  5. štrudla od jabuka s cimetom ili neki drugi kolač
  6. zabavna knjiga ili dobar film
  7. omiljeni naslonjač

Što nam nije potrebno?

  1. pegla
  2. perilica rublja
  3. metla
  4. krpa
  5. poslovna aktovka
  6. razmišljanje o sutrašnjem danu
  7. šefov mail
  8. vuneni džemper na sobove (grebe, a i nemamo sobove)
  9. užasan film (sjetimo se samo novogodišnjih repriza “Sam u kući”)
  10. depresivna knjiga ( zabranjeni su krimići, horrori i sve drame…)
  11. dnevnik, vijesti ( brrr… ni pod razno!)

Pa ti kišo; buči, huči, urlaj, bubnjaj, trešti… ionako ne znaš što je hygge!

 

K. Polak

Comments

comments