Hrvatska puna života

Sve započinje vedro. Jednog lijepog dana odlučim otići u pekaru i kada malo bolje ogledam shvatim da mi je žena odnekud poznata. Pokrenemo mi tako priču i shvatim da je radila u mojem kraju u jednoj trgovinici. Pitam ju dalje kako život i sva ta obična pitanja.

Kaže ona meni u mirovini je, ali ne može poplatiti sve račune pa mora raditi. Kroz ovo je jasno vidljivo na što smo spali kao država. Jadna će ženskica raditi do smrti, a državi se za to živo jebe.

Nedugo zatim uputim se raditi studentsku pokaznu kad mi žena na šalteru kaže ukinuli su državnu subvenciju za našu općinu. I to je uništeno. Sve je otišlo k vragu. Pa nije ni čudo da penzići kopaju po kantama kako bi skupili i zadnju lipu. Doslovce im se sve svodi na preživljavanje.

dd

Nadalje se pitam, pa dobro, kakva je to zemlja u kojoj umirovljenici i dalje rade? Uopće me ne bi čudilo da rade na samrti. Sve dok ne krepaju. Jer to naša država dozvoljava. Ovakvo stanje  je prešlo svaku mjeru.

Mladi se mogu drogirati i gubiti dane uzaludno jer budućnosti za njih nema. Vlada i dalje na veliko krade, ali služi se profesionalnim riječnikom kako bi to prikrila. Dragi naši političari uzmu milione, odu na kratki odmor u Remetinac na mjesec gdje je uključen puni pansion od 3 obroka dnevno da ne bi jadni gladovali.

Obični građani i laici sve to podnose i plaćaju njihova sranja iz kojih nas ni sveti papa ne bi izbavio. Nakon odmora u zatvoru političke se face vraćaju na svoj tron i usput su oslobođeni svih krvica jer što je nama par miliona kuna Ma, sitnica!

Uostalom, proći će i to jer će mediji sve zataškati. Zatim će doći slijedeća vlada koja će obećavati brda i doline dok mi tonemo kao Concordia. Kao šlag na kraju ismijava nas Haag i ostavlja Hrvatsku kao zadnje smeće oslobodivši ratnog zločinca.

Vlada teški nepotizam i zakon  tko je jači taj tlači. Tonemo sve više i više, odnosno približavamo se Rumunjskoj.

Naši starčeki skupljaju smeće po kantama jer nemaju za kruh dok mladi češu jaja jer nemaju gdje, a ona teta u Konzumu proživljava muke na poslu i najradije bi zaplakala od težine tereta koji podnosi.

3

Autorica članka: Valentina Simčić

Comments

comments