Elba – Napoleonov otok

 

Ovog ljeta posjetila sam Elbu, treći talijanski otok po veličini, nakon Sicilije i Sardinije. Elba nije otok  u koji sam se zaljubila na prvi pogled, na način na koji me je prije nekoliko godina osvojio grčki Santorini, ali je svakako veoma zanimljiv i vrijedan pažnje. Da bismo došli na otok, smješten između obale Toskane i samo pedeset kilometara udaljene francuske Korzike, moramo se ukrcati na trajekt u Piombinu, gradu koji ima, ne pretjerano privlačan oku putnika, industrijski štih. Elba nije pretrpana turistima, a registracije vozila koja su se ukrcavala na brod bile su uglavnom talijanske jer mnogi Talijani posjeduju na Elbi  svoje vikendice. Važno je napomenuti da trajekt na Elbu vozi svaka tri sata, a na otok se stiže nakon sat vremena ugodne vožnje. Prvo što  smo ugledali približivši se odredištu glavni je grad Portofferaio, opasan zidinama Cosima Medicija te okružen tirkiznim morem s puno načičkanih bijelih jedrilica koje su izgledale kao da nam pripremaju doček. Elba je najpoznatija po činjenici da je na tom otoku u egzilu boravio Napoleon Bonaparte. Stigao je sa svojom svitom od četristotinjak ljudi 1814. godine i boravio tristotinjak dana, sve dok nije doznao da ga kane ubiti pa je pobjegao s otoka, a nakon  Bitke kod Waterlooa, jedan drugi otok, Sveta Helena, došao mu je glave. Zanimljivo je da u luci Portofferaio vijori i dan danas zastava koju je dizajnirao sam Napoleon: na bijeloj podlozi crvena dijagonalna traka s tri pčele. Za svoju rezidenciju Napoleon je dao urediti nekadašnju mlinicu na vrhu mjesta do koje vode široke stube. Mlinica je tako postala Villa dei Mulini, a danas je u njoj muzej posvećen carevom životu na otoku. Tu se mogu pogledati Napoleonove osobne stvari : biblioteka, namještaj, ali i izložena haljina njegove sestre Pauline koja je na Elbu nastojala unijeti dašak mondenog pariškog života. Vila ima i prekrasan vrt pun mediteranskog bilja, u kojim prednjače agave, s   pogledom na more i grad pa se može zaključiti da je Napoleonu u izgnanstvu bilo sasvim dobro. Dapače, tretirali su ga i nadalje carski, a on se ulovio posla pa je otvorio kazalište ( i danas je to jedino otočno kazalište),  nove rudnike željeza i proveo agrarnu reformu. Zanimljivo je da Elba posjeduje vlastiti parfem „Aqua dell Elba“, a proizvodi se od otočnog bilja. Prodavaonica u kojoj se prodaje je u znaku tirkizne boje, a parfem , sapuni i linije za plažu u istom su tonu (nije mi poznato da neki od naših otoka ima svoj vlastiti parfem pa evo jedne poduzetničke ideje!). Limitirana linija piva inspirirana Napoleonom, koju je osmislio vlasnik male pivovare u Portofferau, također je originalan suvenir. Naravno,  ne može se otići s otoka, a ne ubaciti se u Tirensko more koje oplahuje Elbu i uzeti kradom barem jedan crno- bijeli kamenčić vulkanskog porijekla koji  gradskoj plaži daje poseban ugođaj. Odmah sam je nazvala : „Plaža 101 dalmatinac“.

„Slika je vrijedna tisuću riječi“, Napoleonova je izreka pa da ga poslušam i ne duljim, prepuštam vas fotografijama.

Autorica članka: Katrin Polak

Comments

comments