Dobro i zlo

U našem društvu često se polemizira o raznim temama. Pritom se sukobljavaju različiti svjetonazori i mišljenja. To nije loše i sastavni je dio demokracije.

Svaki čovjek ima u sebi ugrađen „mehanizam“ koji mu omogućuje razlikovanje dobra od zla. Jedino psihopatske strukture osobnosti imaju narušenu tu sposobnost. One jednostavno ne osjećaju kajanje i emocionalno su lišene topline.

Izbor između dobra i zla je vrlo jasan. Ubiti, ne ubiti? Ukrasti, ne ukrasti? Lagati ili govoriti istinu? Varati ili biti vjeran? Biti pošten ili nepošten?

Odluke o tome donosimo sami. Kao ljudi vrlo smo slabi pa često zatomljujemo svoju savjest i pronalazimo za sebe hrpe opravdanja: pa ionako svi kradu i varaju ( u ovoj zemlji za to imamo sijaset primjera ljudi koji za svoja kaznena djela nisu niti odgovarali). Zašto bi bili čestiti kada neki ubiru lopovlukom svote koje mi  ne možemo niti zamisliti? Zašto bih govorio(la) istinu, ionako svi lažu? Ili čemu da učim vlastito dijete poštenju, kada se kao takvo neće moći snaći u  ovakvom društvu u kojem danas živimo?  Moramo isprobati sve što nam se nudi na ovome svijetu. Jednom se živi!!! I dakako imamo puno pravo na to. Dana nam je apsolutna sloboda da od svog života učinimo što god poželimo.

Moralnost je ionako, odavno, out. Međutim, iz velike krize morala, izrastaju i sve druge krize pa i one materijalne, a ne obrnuto. Zlo nikada, ali baš nikada nije dobro i nikada to neće  biti, ma kako ga mi etiketirali i nazivali i ma kako ga opravdavali. Ljudi smo, slabi smo, nismo istih mišljenja, ponekad na nas utječu razne životne okolnosti i nitko od nas nije svet, ali zalažimo se za istinsko dobro, neovisno o svojim pogledima na život i svjetonazorima. To je jedini put; nimalo lagan i nimalo jednostavan jer lakše je ploviti niz rijeku nego upirati veslima o kamenje protivno struji valova.

Autorica članka: Katrin P.

Comments

comments