Budimo nojevi, barem na jedan dan!

Jeste li primijetili da  gledanje televizije, pogotovo informativnih emisija s političkim temama iz lijepe naše pa potom beskrajne rasprave o navedenome, izazivaju kod vas zamor, povraćanje ili osjećaj tjeskobe? Ako niste i sve je kod vas sasvim u redu, tada nemojte čitati dalje. STOP!!!

Grozomorno je pratiti  situaciju u zemlji, gledati informativne programe, čitati novine, „ klikati“ po portalima, a potom  te iste teme  beskrajno prožvakavati  s prijateljima i kolegama, a da nas ne zahvate negativni osjećaji.

Ako se odlučimo ne opterećivati  politikom pa se prebacimo na nešto ležernije sadržaje, doznat ćemo: tko se po bluzi pokapao sokom od trešanja, tko je povećao usnice, tko je podbacio u svom modnom izričaju, tko je htio zaprositi Marinu (tko je Marina?).

No, mučnina (slična onoj Sartreovoj ),  ipak ne prestaje.  Zato je moj prijedlog- pretvorimo se, barem na jedan dan, u noja s ukopanom glavom u pijesku. Za dvadeset i četiri sata svijet neće propasti. U Rijeci je (aleluja!), barem za sada, sunčano. Ugasimo ovaj tekst,  facebook, televizije, radioprijemnike, sve medije, bilo kojih vrsta… Izađimo u prirodu, prošećimo ili roštiljajmo, a onaj koji pisne slovce o politici, plaća dodatnu porciju ćevapa. Potrebne su nam bistre glave kako bi se nacija sve manje služila psihofarmaticima.  A što bi rekla Scarlett O’ Hara: “Sutra je novi dan!“

Za one koji će nakon napisanog reći: “ To nam se i događa jer smo nojevi“, kazat ću samo – „opustite se, nije baš sve uvijek do nas“. Da, i još nešto, zabluda je da nojevi drže glavu u pijesku za vrijeme opasnosti, čine to kako bi je odmorili i da bi progutali zrna pijeska radi lakše probave.

Autorica članka: Katrin Polak

Comments

comments