Big Pero

Uskoro počinje novi Big Brother. Baš se radujem. Moći ću legalno postati voajerka i zavirivati u tuđe živote…

Reality showovi postaju sve bizarniji? Gdje je granica?

SLIKA 1.

Krenimo malo u povijest, onu rimsku. Arena, razjarena rulja… Gladijator je ranjen i nije spreman nastaviti borbu, baca oružje, kleči, pokazuje poraz, moli za milost. Oči su uprte u cara. No, on okreće palac prema dolje. Car je velikodušno uslišio želju mnoštva.

SLIKA 2.

Pokus na Sveučilištu Stanford, 1971. Kontroverzan uradak psihološkog istraživanja. Cilj eksperimenta je ispitati reakcije sudionika koji su smješteni u institucionalizirano zatvorsko okruženje. Dvanaest ispitanika je igralo ulogu zatvorenika, a drugih dvanaest ulogu čuvara. Stvoreni su uvjeti u kojima su “zatvorenici” bili dezorijentirani i depersonalizirani. Tretman “zatvorenika” postajao je sve nehumaniji. Poniženja i sadističke sklonosti postale su dio svakodnevice “zatvorenika”, a postale su i pokazatelj tamne strane ljudske prirode. Eksperiment je prekinut šestog dana kada je jedna studentica izrazila zabrinutost zbog njegove moralnosti.

SLIKA 3.

„Brainwashing“- ispiranje mozga je termin koji objašnjava utjecaj na zarobljene američke vojnike koji se vraćaju iz Korejskog rata. Spomenuti vojnici su nakon rata gorljivo branili i propagirali totalitarni sustav Sjeverne Koreje, dakle, onih protiv kojih su se išli boriti. No, zabrinjavajuće je da vojnici nisu u to stanje došli zbog torture, izolacije ili nasilnih metoda. Mijenjanje ljudske osobnosti puno je kompleksnije, a mozak se mijenja puno suptilnije. Primjerice, dovoljni su brojni sati provedeni uz određenu programsku formu kako bi se nametnule određene ideje i svjetonazori. To su vrlo često LAŽNE DRUŠTVENE VRIJEDNOSTI KOJE NEPRIMJETNO, POPUT SJENE ULAZE U NAŠ ŽIVOT.

Naravno, ne tvrdim (ali i ne znam), da ćemo u nekom futurističkom showu ubijati i zlostavljati sudionike. Ovo je samo podloga za razmišljanje i poziv na svjesno gledanje (i čitanje) sadržaja koji nam se nude.

 

E, sada pročitajte kako je Perin susjed, Onaj Njezin, sudjelovao u kvizu ( da, to je novi lik višekratno spominjane, nesuđene knjige):

Svijet je istina

Onaj Njezin se odlučio prijaviti na onaj kontroverzni kviz u kojem mora govoriti samo istinu. U publici će biti Pero, Ona Njegova i baba Manda, tako je barem dogovorio s njima. Trebalo je još ispuniti upitnik i proći preliminarno poligrafsko testiranje te odgovoriti na pedesetak pitanja.

Uveli su ga  u prostoriju za ispitivanje u kojoj je dominirala stolica nalik onoj na kojoj su se vršile egzekucije osuđenika na smrt. Morao je sjesti, ruke je trebao položiti na naslone , a potom su mu na prstenjak i srednjak desne ruke prikačili neke steznike, a oko zapešća napravu za mjerenje tlaka.

Testiranje je započelo:

  • „Jeste li ikada imali ljubavnicu?“
  • „Ne“, izvalio je Onaj Njezin kao iz topa.

Pisaljka  poligrafa pokazala je da je rekao istinu. 

  • „Da li ste ikada prevarili svoju ženu?“

Dobro, pogledao je onu plavušu iz kadrovske, ali to je samo pogled.

  • Odgovor je opet:“ Ne!“.

Ponovno, istina.

  • „Jeste li ikada poželjeli seks u troje?“
  • „Ne“, odgovorio je.“ Ona moja vrijedi za dvije“, pomislio je.

  Istina.

  • „Jeste li ikada poželjeli prijateljicu svoje žene?“

„Fuj“, mislio je Onaj Njezin,“ debela je kao trokrilni ormar“.  

        „Ne“, ponovno je rekao.

Poligraf je pokazivao da govori istinu.

  • „Jeste li pronevjerili neki novac?“
  • „Nisam“, odgovorio je sasvim mirno.

Ispitivač je sumnjičavo pogledavao prema poligrafu.

  • „Jeste li ikada ukrali neki novac?“
  • „Ne“, sa sigurnošću je rekao.

“Nešto smo Pero i ja maštali o tome, ali  su nas one naše brzo razuvjerile”, mislio je u sebi.

Opet je rekao istinu.

  • „Jeste li se ikada uzbudili pri pogledu na golo muško tijelo?“

Zamislio je Peru s onom njegovom pivskom trbušinom i smučilo mu se.    

  • „ Ne“, glasio je odgovor.

Na četrdesetom pitanju došao je serviser za poligrafe, ali nije pronašao nikakav kvar.

  • „Ne znamo kako da vam kažemo, okolišali su producenti, vi niste odgovarajući profil ličnosti kakvu tražimo.“.
  • „Ovo je prvi ovakav slučaj, ovo još nismo imali…“, čuo je komentare u pozadini.

Kad je odlazio Onaj Njezin je imao osjećaj da ga iza svakih vrata motri nekoliko pari očiju. Ljudi koji su se zaticali u hodniku tužno su ga promatrali, a gospođa koja radi na porti nije mogla suspregnuti suze. Samo je prozborila: „Jadni čovječe, jadni moj čovječe!“

Na izlasku Onaj Njezin se okrenuo i povikao: „Sjetio sam se, uništio sam susjedu šest čokota vinove loze, ali ga nitko više nije čuo.“

Autorica članka: Katrin Polak

Comments

comments