A radost?

Danas je Uskrs. Zajednički.

Kada bi netko od nas zatražio da napišemo popis onog na čemu bismo više trebali raditi i o čemu bismo više trebali brinuti, odgovori bi izgledali ovako nekako:

“Trebali bismo se više brinuti o siromašnima, zalagati se za mir u svijetu, zaustavljati prst na nišanu, više se doživljavati kao braća i sestre, pomagati izbjeglima i bolesnima, više opraštati, manje psovati…”.

Popis bi mogao ići u nedogled.

Međutim, vrlo vjerojatno se ne bi uopće sjetili napisati : širiti radost!

Život bez radosti nije život, a širiti je u današnje vrijeme čini se nekako neprimjereno (?!), kao da će nas netko ukoriti ako smo presretni, optimistični, raspoloženi…

Imam kolegu koji dan započinje pjesmom. Nije mu ništa lakše nego nama ostalima, ali on pjeva među našim namrgođenim facama. Širi radost. Da dan započinje s borom između obrva, ne bi ni po čemu odskakao od prosjeka.

Kada bi bilo više radosti u našim obiteljima, djeca bi češće boravila kod kuće, ne bi bježala u okrilje ulice, kada bi radost pomalo počela prevladavati u našim životima, bilo bi manje mjesta za tugu. Optimizam bi nadvladao pesimizam.

Osmijeh je na sreću zarazan. Smijeh također.

Nije li i sam Uskrs, zapravo radosna vijest?

 

Autorica teksta: Katrin Polak

Comments

comments